Meteo razglednica
Kip slobode – borba s vremenom
Kip slobode (Liberty Enlightening the World), nekada svjetionik, a danas muzej i ponos Amerike, postavljen je 1886. godine na otoku Liberty, u gornjem dijelu njujorškog zaljeva, južno od otoka Ellis, s kojim čini prirodni prolaz u luku.
Kip slobode bio je prvi simbol SAD-a koji bi emigranti ugledali prilikom dolaska na emigrantski prijem na otoku Ellis koji je udaljen tek oko 1 km. Između 1880. i 1914. godine broj emigranata u SAD dosegnuo je brojku od 22 milijuna, većinom iz južne i istočne Europe, a koji su uglavnom ušli kroz pristanište na otoku Ellis. Ovaj prolaz mnogima je bio poput vrata koja vode u bolji život. Za sve njih, prvi pogled na Kip slobode značio je dobrodošlicu te bio simbolom spasa i novoga života. Danas Liberty Enlightening the World („Sloboda prosvjetljuje svijet“), kako je puno ime ovog svjetski poznatog monumenta, predstavlja pozdrav dobrodošlice svim posjetiteljima New Yorka i SAD-a.
Po idejnom nacrtu francuskog povjesničara Edouarda de Laboulayea, Kip slobode izradio je Frédéric Auguste Bartholdi, a unutrašnjost sa željeznom konstrukcijom oblikovala je tvrtka Gustava Eiffela. Djelo je nastalo kao poklon Francuske američkom narodu povodom obilježavanja 100-te godišnjice potpisivanja Američke deklaracije o neovisnosti. U 350 dijelova kip je iz Pariza brodom prevezen u New York. Sastavljen je na otoku koji se tada zvao Bedloeov otok, a danas Liberty island, tj. „Otok slobode”. Na postolju koje je izradio američki arhitekt R. M. Hunt, uklesani su stihovi pjesme Novi kolos Emme Lazarus.
Otkrivanje Kipa slobode 28. listopada 1886. godine vodio je tadašnji američki predsjednik Grover Cleveland, a svečanost je bila popraćena bacanjem dugih telegrafskih traka, što je postalo uobičajeno za kasnije svečanosti u New York Cityju i šire, tzv. Ticker tape parade.
Sama skulptura predstavlja rimsku božicu slobode Libertas koja u desnoj ruci drži baklju, a u lijevoj ploču s ispisanim datumom potpisivanja Američke deklaracije, 4. srpnja 1776. Sedam šiljaka na kruni kipa inspirirano je krunom Kolosa sa otoka Rodosa, a predstavljaju sedam oceana i sedam kontinenata, čime se željelo naglasiti univerzalni koncept slobode bez granica. Ispod nogu Lady Liberty prekinuti je lanac koji simbolizira stjecanje slobode, tj. neovisnost SAD-a.
Vremenske opasnosti i prijetnje
Prilikom izrade inženjeri su morali uzeti u obzir vremenske (ne)prilike na području njujorškog zaljeva. Snažne oluje ovdje nisu rijetka pojava, a tropske oluje i uragani nižih kategorija se pojavljuju nekoliko puta u stoljeću.
Uz takve uvjete, inženjeri su bili svjesni opasnosti od pucanja, a taj problem su djelomice riješili na način da sama struktura kipa nije u potpunosti kruta. Tako se kip, koji je zajedno sa postoljem visok 93 metra, sastoji od bakrene ovojnice, nastale prema izvornoj Bertholdijevoj gipsanoj skulpturi, i čeličnog okvira – mreže izrađena od metalnih traka. Čelični okvir prikovan je uz bakrenu ovojnicu kipa i time je skulptura dobila čvršću potporu.
Drugi problem inženjerima je zadavala moguća galvanska korozija između dva primarna metala od kojih je sačinjena statua – željeza i bakra. Kako bi to spriječili, kožu kipa izolirali su šelakom (prirodnom smolom) i azbestom, koji se u to vrijeme uobičajeno koristio zbog svojstava čvrstoće te otpornosti na toplinu i kiselinu kojima je kip također izložen.
O 1886. do 1902. godine Kip slobode služio je kao svjetionik, a bacao je svjetlost do udaljenosti od gotovo 40 kilometara. Od trenutka kad je izgrađen pogodilo ga je, procjenjuje se, oko 600 munja godišnje. Na fotografiji je to prvi put uspješno zabilježeno tek 2010. godine. Na jakom vjetru, spomenik se može pomaknuti i sedam centimetara, a njegova baklja i do 12. To se događa samo pri udarima vjetra jačima od 80 kilometara na sat.
Zašto je Lady Liberty zelena?
Jeste li se ikada zapitali zašto je statua baš zelene boje? Originalna boja statue je smeđecrvenkasta, poput one starih novčića, a zelena boja patine posljedica je kemijskih reakcija vode i bakra koji u tankom sloju prekriva statuu. Iako se na prvu može pomisliti kao se radi o oštećenju, zelena patina štiti kip od daljnjeg propadanja.
Zelene nijanse najprije je poprimio prednji dio kipa koji je okrenut prema otvorenom moru. On je najizloženiji jakim vjetrovima koji nanose slane kapljice s površine mora. Početkom 20. stoljeća donji dio statue je još uvijek bio smeđe boje. Tridesetak godina bilo je potrebno da Kip slobode poprimi današnju plavozelenu boju.
Baklja koju drži Lady Liberty, kako je od milja zovu, nalazi se na visini od 93 metra iznad mora. Ona je također bila smeđe boje, ali zbog dugotrajne izloženosti kiši i snijegu došlo je do korozije. Godine 1985. zamijenjena je pozlaćenom replikom.
Dodatna proučavanja strukture otkrila su nepravilnosti na spoju uzdignute desne ruke s tijelom. Ona se sve više njihala tijekom jakih vjetrova i postojala je značajna opasnost da se cijela struktura raspadne. To je, također, rekonstruirano osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Vidikovac u kruni na vrhu kipa
Da bi došli do krune na vrhu kipa, posjetitelji se moraju popeti uz 354 stepenice. U kruni je vidikovac s 25 velikih prozora. Osim što posjet morate rezervirati unaprijed, pri usponu vas, na žalost, može spriječiti i jak vjetar, koji ovdje nije rijetkost. No, budete li imali sreće, uživat ćete u nezaboravnom pogledu na New York s ovog monumentalnog spomenika slobode.
U 136 godina zatvoren samo dva puta
U svojih gotovo 136 godina, Kip slobode zatvoren je samo dva puta – prvi puta nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. (postolje se za javnost otvorilo 2004. godine, a sam kip 2009., ali uz stroga ograničenja broja posjetitelja koji mogu ići do krune u isto vrijeme), te ponovo, privremeno, za vrijeme uragana Sandy, 2012. godine.
Od 1984. Kip slobode nalazi se na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine.
Fotografije: pixabay.com
