Iako su posebnosti mora oko Antarktike uočene još u 16. stoljeću, Južni ocean, poznat i kao Južni polarni ocean ili Antarktički, službeno je priznat 8. lipnja 2021. godine na Svjetski dan oceana, kada je National Geographic Society vode oko Antarktike uvrstio na popis oceana. Zauzima 71 % Zemljine površine (20.327.000 km2) i drugi je najmanji od pet svjetskih oceana – manji od Tihog, Atlantskog i Indijskog, a veći od Arktičkog. Prema tumačenju američke Nacionalne agencije za istraživanje oceana i atmosferu (NOAA), tehnički predstavlja jedinstvenu i kontinuiranu vodenu masu velikih dimenzija.
Sjeverna mu granica dopire do 60º južne geografske širine i uglavnom prati liniju Antarktičke konvergencije (pojas gdje hladna antarktička voda koja povezuje Atlantski, Indijski i Tihi ocean ponire ispod toplije subantarktičke i razdvaja područja različitih klimatskih i bioloških obilježja). Određuje ga jedinstvena Antarktička cirkumpolarna struja (Antarctic Circumpolar Current - ACC), a jedini je ocean koji u potpunosti okružuje jedan kontinent (Antartika), te se nalazi u blizini još tri (Australija, Južna Amerika, Južna Afrika). Antarktička cirkumpolarna struja najdulja je oceanska struja na svijetu, koja prenosi 130 milijuna kubičnih metara vode u sekundi, što je 100 puta više od protoka svih svjetskih rijeka.
Foto: abc.net.au
Južni ocean geološki je najmlađi, a nastao je kada su se Antarktika i Južna Amerika odvojile, otvarajući Drakeov prolaz, prije otprilike 30 milijuna godina. Razdvajanje kontinenata omogućilo je formiranje Antarktičke cirkumpolarne struje koja teče od zapada prema istoku. Za razliku od ostala četiri oceana, Južni nije definiran kopnom koje ga okružuje, jer njegova najveća granica, ona sjeverna, ne naliježe na kopno već na vode Atlantskog, Indijskog i Tihog oceana, od kojih ga odvajaju jedinstvene vodene mase koje se ne proizvode nigdje drugdje u oceanima južne hemisfere.
Foto: nationalgeographic.com
U većem dijelu svoje površine Južni ocean dubok je između 4.000 i 5.000 metara, sa samo ograničenim područjima plitke vode. Najveća dubina izmjerena je 2019. godine i iznosi 7.236 metara. Antarktički kontinentalni pojas općenito se čini uskim i neuobičajeno dubokim, njegov rub leži na dubinama do 800 m, u usporedbi s globalnim prosjekom od 133 m.
Foto: cnn.com
Dno oceana gotovo posvuda (osim rubnih mora) prekriveno je dijatomejskim muljem. Zapadni vjetrovi pokreću struju vodenih masa (Antarktička cirkumpolarna struja) koja prenosi veliku količinu hladne vode (oko 140 milijuna m³/s) bogate planktonima. Ona teče od zapada prema istoku oko Antarktike, ali zbog rotacije Zemlje zaokreće prema sjeveroistoku i ulazi u južne dijelove Atlantskog, Indijskog i Tihog oceana. Tu se hladna antarktička voda sastaje i miješa s toplijom i lakšom subantarktičkom, pa duž pojasa antarktičke konvergencije ponire ispod toplije vode i teče prema sjeveru, na dubini od približno 1.000 m, kao hladna antarktička intermedijatna struja. Pojas antarktičke konvergencije kreće se ovisno o godišnjem dobu između 48º i 61º južne geografske širine, a primarni pokazatelj promjene nagli je pad temperature morske vode. U Južnome oceanu učestale su snažne ciklonske oluje s udarima vjetra koji dosežu brzinu i do 280 km/h.
Foto: Liu Shiping/XINHUA/PIXSELL
Prosječna godišnja temperatura površinskoga sloja vode niža je od 0 ºC (ljeti do 2 ºC), a slanost je zbog slabog isparavanja i topljenja leda oko 34,0‰ (nešto je niža u rubnim morima). Veći je dio morske vode zaleđen cijele godine i prekriven plutajućim ledom (ledeni otoci i brjegovi), što predstavlja veliku opasnost za plovidbu. Od ekvinocija do ekvinocija, u skladu sa sezonskim utjecajem sunca, antarktički ledeni omotač varira od prosječnog minimuma od 2,6 milijuna četvornih kilometara u ožujku do oko 18,8 milijuna četvornih kilometara u rujnu - više od sedam puta povećanje površine.
Dio Južnoga oceana zaštićeno je područje bogato biljnim (alge kremenjašice ili dijatomeje) i životinjskim planktonom (planktonski račići, tzv. svjetlari), ribama, pingvinima i morskim sisavcima (nekoliko vrsta kitova, tuljani i morski lavovi).
Foto: marineinsight.com
Sante leda koje se formiraju svake godine u Južnom oceanu, a koje se mogu pojaviti u bilo koje doba godine diljem oceana, sadrže dovoljno svježe vode da zadovolje potrebe svake osobe na Zemlji nekoliko mjeseci. Već nekoliko desetljeća postoje prijedlozi, od kojih nijedan još nije bio izvediv ili uspješan, da se sante leda Južnog oceana odvuku u sušnija sjeverna područja (kao što je Australija) gdje bi se mogle iskoristiti.
Foto: abc.net.au
Južni ocean jedno je od najdivljijih mjesta na Zemlji, a povijest njegovog otkrića i istraživanja usko je vezana uz otkriće i istraživanje Antarktike. Iako svojim divljim olujama i ogromnim valovima stoljećima stavlja pomorce na kušnju, njegova prava snaga leži ispod valova.
Foto: abc.net.au
Od osamdesetih godina 20. stoljeća Južni ocean podložan je brzim klimatskim promjenama koje dovode do promjena u morskom ekosustavu, što ga čini iznimno važnim za sadašnjost i budućnost života na Zemlji.
Naslovnica: Liu Shiping/XINHUA/PIXSELL