Meteo razglednica
Vremenske ćudi Zavižana
Ovih dana nakratko su se zabijelili i nizinski dijelovi Hrvatske. Koliko god zimu vezivali uz hladnoću i snijeg, neki dijelovi naše zemlje vide ga rijetko, a do nekih niti ne stigne. Srećom, postoji mjesto na kojem je on česta pojava. Riječ je o Zavižanu, najsnježnijoj meteorološkoj točci u našoj zemlji.
Meteorološka postaja Zavižan, čiji je rad počeo davne 1953. godine, smještena je neposredno ispod velebitskog vrha Vučjak, na visini od 1594 metara nadmorske visine.
Zavižan je najčešće posjećivani lokalitet Nacinalnog parka Sjeverni Velebit, a meteorološki krug smješten neposredno uz planinarski dom i meteorološku postaju svojim zanimljivim i neobičnim instrumentima privlači pažnju gotovo svih posjetitelja.
Poučna meteorološka staza duga je 630 m i prva je takve vrste u našoj zemlji. Visinska razlika koju treba savladati iznosi 100 m. Na stazi je 17 poučnih tabli, a vrijeme potrebno za obilazak staze je oko pola sata.
Prije nego što se uputite prema Zavižanu, evo i nekih meteo podataka i zanimljivosti vezanih uz našu najvišu meteorološku postaju.
Temperatura
Apsolutna minimalna temperatura zraka na Zavižanu je izmjerena 7. siječnja 1985. godine i iznosi -24,5 °C, dok apsolutna maksimalna iznosi 27,6 °C i izmjerena je 27. srpnja 1983. godine.
Najhladniji mjesec na Zavižanu je veljača, čiji je višegodišnji srednjak mjesečne temperature zraka -4,3 °C, dok je temperatura zraka u siječnju -4,2 °C. Ledenih je dana u prosjeku 29 godišnje, a studenih 73, pri čemu su ledeni dani oni s minimalnom temperaturom zraka nižom od -10 °C, a studeni oni u kojima najviša temperatura zraka ne prelazi 0 °C.
Najtopliji mjesec u godini je srpanj, čija je srednja mjesečna temperatura 12,2 °C. Kolovoz, s temperaturom od 12,0 °C, tek je neznatno hladniji. Tijekom jedne godine na Zavižanu je u prosjeku tek 6 toplih dana, a vruć do sada još nije zabilježen. Pri tome su topli dani oni u kojima maksimalna temperatura zraka prelazi 25 °C, a vrući oni s temperaturama iznad 30 °C.
Vjetar
Zavižan je vjetrovito područje s prosječno čak 85 dana s jakim vjetrom te 17 dana s olujnim vjetrom. Najvjetrovitiji mjesec je prosinac, a najvjetrovitija zavižanska godina bila je 1973., kada su zabilježena čak 146 dana s jakim i 42 dana s olujnim vjetrom.
Općenito, zbog smanjenja trenja s porastom visine, jačina vjetra s visinom raste, pa je vjetar na Zavižanu u višegodišnjem prosjeku jači nego u nizinama. Izuzetak je bura, koja je približno okomita na obalu sjevernog Jadrana, te lokalno može biti jača u prizemnom sloju atmosfere nego na većim visinama. Jačina bure pojačava se zbog toplinskih razlika između razmjerno toplog mora i hladnijeg kopna, osobito zimi. Posebno je poznata senjska bura koja se obrušava s prijevoja Vratnik kroz Senjsku dragu prema Senju.
Bura na Zavižanu puše iz smjera istoka, jer je njen smjer modificiran položajem postaje pod vrhom Vučjak.
Prosječna jačina vjetra na Zavižanu veća je u hladnom nego u toplom dijelu godine. Ona iznosi oko 4 Beaufort-a zimi i oko 3 Beaufort-a ljeti. Vjetar može dizati snijeg s tla pa stvara vijavicu koja u kombinaciji sa snijegom koji pada čini mećavu.
Naoblaka
Kad je riječ o naoblaci, odnosno stupnju pokrivenosti neba oblacima, vedrih je dana na Zavižanu prosječno 59 u godini, dok je oblačnih 139, pri čemu je vedrih dana najviše ljeti, a oblačnih tijekom zime i proljeća. Najdulje zavižansko vedro vrijeme trajalo je 9, a oblačno 15 dana.
Naoblaka se procjenjuje prema stupnju pokrivenosti neba oblacima. Mjeri se desetinama pri čemu naoblaka 1 označava da je 1/10 neba pokrivena oblacima, a naoblaka 10 da je nebo potpuno pokriveno oblacima. Vedri dani su oni u kojima je srednja dnevna naoblaka manje do 2 desetine, a oblačni oni u kojima je srednja dnevna naoblaka veća od 8 desetina.
Najviše vedrih dana zabilježeno je na Zavižanu 1961. godine, kada ih je bilo 87. Najmanje vedrih dana, samo 30, bilo je 1981. godine. Najviše oblačnih dana (161) bilo je 1984., a najmanje (112) ih je bilo 1983.
Oborine
Srednja godišnja količina oborine na Zavižanu izmjerena standardnim kišomjerom je 1.919 mm, dok je standardnim kišomjerom s mrežicom za sakupljanje magle izmjereno čak 3.960 mm. Najviša prosječna količina oborine padne u studenom (223 mm), a najmanja u srpnju (96 mm). Mjerljiva količina oborine, odnosno barem 0,1 mm, u prosjeku se pojavljuje 165 dana godišnje. Najmanji dan oborinskih dana u prosjeku je u srpnju (10), a najviši u prosincu (16).
Uz povoljne uvjete od magle bi se uz pomoć dva skupljača (mrežice) površine 48 metara četvornih tijekom samo jednog dana moglo skupiti 10 tisuća litara vode!
Snježne prilike
Snježne prilike na Velebitu razlikuju se s jadranske strane planine od onih prema ličkoj visoravni. Iako se snijeg na primorskoj strani javlja svake zime, zadržava se tek kratko. S porastom nadmorske visine povećava se vjerojatnost zadržavanja snježnog pokrivača na obje strane Velebita. Zbog pojačanog vjetra često se javljaju zapusi, pa je teško odrediti visinu snježnog pokrivača. Veće visine snježnog pokrivača češće su u drugom, a manje visine u prvom dijelu zime.
Zavižan je jedina meteorološka postaja u Hrvatskoj na kojoj je snježni pokrivač zabilježen tijekom svih mjeseci, uključujući i srpanj, koji je u prosjeku najtopliji mjesec na Zavižanu.
Snježni pokrivač od oko 20 cm visine tijekom listopada i prve polovice studenog raste do oko 60 cm do kraja prosinca. Krajem siječnja doseže 100 cm, u veljači 130 cm, dok tijekom ožujka srednja visina snijega varira oko te vrijednosti. U travnju se visina snijega smanjuje na oko 80 cm da bi tijekom svibnja pao na oko 50 cm te sredinom linja nestao. Visina snijega na Zavižanu vrlo je rijetko veća od 250 cm.
U ožujku 1983. godine na Zavižanu je izmjereno 3 m snijega. Iste godine ispod sedla Križića neslužbeno je izmjeren snježni nanos visine 15 m. Nanos je izmjeren prema biljegu napravljenom na bukvi čija je visina određena kada se snijeg otopio.
Grmljavinske oluje
Kao i drugdje u Hrvatskoj, i na Zavižanu ima i grmljavinskih oluja. Češće su u ljetnom nego u zimskom dijelu godine. Godišnje se zabilježi prosječno 34 dana s grmljavinom. U listopadu 1966. godine zabilježeno je 9 grmljavinski oluja, što je zavižanski rekord.
Vidljivost
Zavižan je često zastrt oblacima pa je vidljivost nerijetko manja od 100 m, no kad atmosferske prilike rastjeraju oblake, atmosfera može biti tako prozračna da se može vidjeti talijanska obala.
Fotografije preuzete sa stranica Nacionalnog parka Sjeverni Velebit
