Meteo razglednica
Plitvička jezera
Između planina Mala Kapela, Lička Plješivica i Medveđak smjestila su se Plitvička jezera, prvi nacionalni park osnovan u Hrvatskoj, davne 1949. godine. Vražji vrt, kako su se Plitvice nekada zvale, poznat je po svojoj ljepoti i geomorfološkoj posebnosti povezanoj s procesima stvaranja sedre. Svi koji ih makar jednom posjete, pamte njihovu ljepotu zauvijek.
Nacionalni park Plitvička jezera prostire se na 294,82 km2 (UNESCO, 2017). Površinske vode zauzimaju manje od 1% površine Nacionalnog parka s ukupnim volumenom od 22,95 milijuna m3 vode. Rastom sedrenih barijera povisuje se vodostaj i mijenja volumen vode u jezerima.
Godine 1979. Plitvička jezera upisana su u Registar svjetske baštine Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO). Lanac od ukupno 16 jezera, dužine oko 9 km, nalazi se u šumovitom krškom okruženju, u unutrašnjosti planinskog područja Hrvatske, na nadmorskoj visini između 450 i 1280 m. Na višim nadmorskim visinama nalazi se bukovo-jelova šuma, dok u područjima uz jezera dominira bukova šuma. Jezera se spuštaju od 637 m nadmorske visine na jugu do 475 m na sjeveru, a međusobno su povezana kaskadama i slapovima. Od ukupno 16 jezera njih 12 grupirano je u Gornja jezera (Prošćansko jezero, Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Veliko jezero, Malo jezero, Vir, Galovac, Milino jezero, Gradinsko jezero, Veliki Burget i Kozjak), a 4 u Donja (Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića Brod). Najveće jezero je Kozjak s 81,5 hektara površine, ujedno i najdublje s dubinom od 47 metara. Od juga prema sjeveru, u duljini od 2,5 km, proteže se Prošćansko jezero, drugo po veličini (68 hektara površine), „najviše“ od svih jezera (636 metara nadmorske visine), 37 metara duboko. Površinom najmanje jezero je Veliki Burget, čija je površina tek 0,1 ha, a dubina 2 metra. Najpliće je Milino jezero, duboko tek 1 metar. Gornja jezera su prostorno i volumenski dominantna, formirana na dolomitima, prostranija i razvedenija te blažih obala u odnosu na Donja jezera, koja su formirana u uskom vapnenačkom kanjonu strmih obala. Formiranje jezera od vode omogućile su sedrene barijere, a smatra se da je ovakav jezerski sustav nastao prije 12.000 do 15.000 godina.
Jezera natapaju vode Crne i Bijele rijeke s pritokama te Rječica i njene pritoke. Mnogo je izvora, tipičnih krških vrela nastalih na rasjedima propusnih i nepropusnih geoloških formacija.
Specifične klimatske značajke i vremenske (ne)prilike
Nacionalni park Plitvička jezera nalazi se u gorskom dijelu Hrvatske, na južnom dijelu gorskog lanca Male Kapele, na nadmorskoj visini od 369 (Koranski most) do 1279 metara (Seliški vrh). Područje je to gorske topografije koja znatno utječe na klimatske prilike. Unatoč blizini mediteranske klimatske regije, zbog utjecaja Velebita na području Plitvičkih jezera prevladava umjerena planinska klima (tip klime Cfb po Köppenovoj klasifikaciji), pri čemu Velebit djeluje kao prirodna granica između primorske regije i ličke visoravni. Prosječna godišnja količina oborina iznosi 1550 mm. Najveća količina kiše obično padne u proljeće i jesen. Prosječna relativna vlažnost zraka iznosi 81,8 %. U siječnju je prosječna temperatura 2,2 °C. Tijekom ljetnih mjeseci u srpnju i kolovozu, temperatura raste na 17,4 °C. Prosječna godišnja temperatura iznosi 7,9 °C. Snijeg pada od studenog do ožujka. Jezera su obično zamrznuta tijekom prosinca i siječnja. Plitvice su najoblačnije područje Hrvatske. Vedrih dana najviše je tijekom ljeta, odnosno u kolovozu i srpnju, dok je najoblačnije u studenom i prosincu. Zbog visoke ciklonalne aktivnosti, oblaka i oborina najviše je tijekom proljeća. Ljeti se uspostavlja režim koji karakterizira niska oblačnost i male količine oborina. Tijekom jeseni ponovno se pojačava ciklonska aktivnost, što rezultira povećanjem naoblake i količine oborina. Tijekom zime nebo je nešto vedrije na lokalitetima na višoj nadmorskoj visini nego na onima na nižoj. Ova razlika posljedica je prevalencije niskih stratiformnih oblaka, zbog čega se lokacije na velikoj nadmorskoj visini često nalaze iznad sloja oblaka. Tijekom ljeta prevladavaju kumuliformni oblaci. Sukladno tome, nebo na mjestima s nižim nadmorskim visinama je manje oblačno od neba na planinskim mjernim mjestima.
Temperatura vode na izvorima može jako varirati, no obično je ispod 10 °C. U rječicama i jezerima, temperatura vode raste do 20 °C.
Plitvička jezera jedno su od mjesta na svijetu na kojima se javlja Mjesečeva duga (Moon bow), vrlo rijetka atmosferska pojava o kojoj više možete saznati ovdje!
Vjetrovi
Na planinskim lokalitetima u sva četiri godišnja doba prevladavaju sjeveroistočni, istočni, južni i jugozapadni vjetrovi. S druge strane, na lokalitetima s nižom nadmorskom visinom, kao što je Plitvički Ljeskovac, prevladavaju sjeverni, sjeveroistočni i jugozapadni vjetar. U sva četiri godišnja doba, na svim su lokalitetima izraženi sjeveroistočni i jugozapadni tokovi.
Da nije Crne kraljice, ne bi bilo ni Plitvičkih jezera
Stara narodna predaja koja se prenosila s koljena na koljeno kazuje da je u davna vremena plitvički kraj zahvatila suša, tako strašna da je sve živo čeznulo makar za kapljicom vode. Crna rijeka, čiji se izvor tamo nalazio, presušila je, a u šupljinama u stijenama zadržala se tek pokoja kapljica, jedva dostatna za najmanje ptičice. Molitve i vapaji seljaka ostali su neuslišani sve dok se jednog dana, sa svojih vilinskih dvora na Velebitu, nije spustila dobra Crna Kraljica. Smilovala se molbama nesretnog naroda, dozvala oblake i grmljavinu te naredila kiši da pada. Kiša je padala danima, a voda je rasla sve dok se iz korita Crne rijeke nije stvorilo šesnaest jezera koja su bila međusobno povezana slapovima. Jezero koje je nastalo prvo dobilo je naziv Prošćansko, prema prošnji naroda za vodu.
U znak zahvalnosti što je spasila plitvički kraj od suše i poklonila mu obilje vode, narod je Crnoj kraljici sagradio dvorac na brdu iznad Kozjaka. Dobra kraljica je iz svog dvorca bdjela nad Plitvičkim jezerima i nastavila pomagati stanovnicima plitvičkog kraja kad god su se našli u nevolji.
Fotografije: Đurđica Marković
