Popularna meteorologija

Vrijeme u Sunčevom sustavu

19.02.2022.

autor: Nebojša Subanović

mjesto radnje: Sunčev sustav

Naslovnica: https://pixabay.com

Svakim danom Zemlja, planet na kome živimo, sve je skučenija i skučenija. Prirodnih bogatstava sve je manje, a i vremenski su uvjeti sve ekstremniji. Vrijeme je da počnemo tražiti novo mjesto pod Suncem, planete na koje će se preseliti neke buduće generacije Zemljana. Ograničeni današnjim pogonima svemirskih brodova, jedino što nam preostaje je naše najbliže susjedstvo, Sunčev sustav.

Budući da se prije svakog putovanja informiramo o vremenskoj situaciji koja nas čeka u mjestu u koje idemo, donosimo vam pregled vremenskih uvjeta na planetima Sunčevog sustava.

Hoće li vam trebati kišobran, možda šal, kapa i rukavice, kolike su temperature, hoće li tamo sijevati i grmjeti? Da i na novom mjestu budete u korak s vremenom…

 

Vrijeme na Merkuru

Izvor slike: https://nasa.gov

Merkur je planet najbliži Suncu. Toliko je malen da svojom gravitacijom ne može oko sebe zadržati značajnu atmosferu, no ipak ima jedan tanki sloj sastavljen od vodika, helija, kisika, natrija i kalija.
Atmosfera nije stabilna te atomi kontinuirano dolaze i odlaze s površine. Pretpostavlja se da na Merkuru ima vode koju su donijeli kometi pri udaru o njegovu površinu.

Prosječna temperatura na površini Merkura je oko 170°C, no obzirom da nema atmosferu koja bi zadržavala toplinu, razlike između dana i noći su velike. Noću se temperature spuštaju čak i do -220°C, dok se danju podignu i do 420°C.

Usprkos visokim temperaturama, na Merkuru ima i leda! Na dnu kratera gdje nikad ne dopiru direktne sunčeve zrake, temperatura je dovoljno niska da se tamo zadrži led.

 


Vremenski uvjeti na Veneri

 

Izvor slike: https://nasa.gov

Venera je druga planeta od Sunca i najtoplija u Sunčevom sustavu!
Atmosfera joj je vrlo debela i većinom sastavljena od ugljik dioksida i male količine dušika. Tlak na površini Venere je 92 puta veći od tlaka na površini Zemlje, tj. kao da se nalazimo 910 metara pod morem. Na površini Venere je tlak toliko visok da ugljik dioksid više nije plin nego tekućina.
Oblačni sloj koji obavija Veneru je sastavljen od sumpor dioksida i kapljica sumporne kiseline te u kombinaciji sa debelom atmosferom producira najjači efekt staklenika u Sunčevom sustavu. U tom oblačnom sloju vidljivost je svega 3 kilometra, a iz oblaka je zamijećeno i sijevanje.

S obzirom da je atmosfera jako debela, pohranjuje toplinu pa temperature jako malo variraju, kreću se od 450 do 480°C. Jedina značajna varijacija temperature je ona po visini. Na visini od 50 do 65 kilometara iznad površine tlak i temperatura su najsličniji onima na Zemlji.

Vjetar na površini je slab, svega nekoliko kilometara na sat, no prenosi prašinu i kamenčiće po površini. Ako ne zbog vrućine, onda zbog gustoće atmosfere i vjetra, ljudima bi bilo vrlo teško b hodati površininom Venere. Iznad oblačnog sloja puše jak vjetar (300km/h) te obiđe cijelu Veneru u 5 dana, dakle cijela atmosfera se vrti oko planete i obiđe ju za pet (5) dana. Vjetar je zonalan i puše u suprotnom smjeru od rotacije Venere. Najjači je na 50 ili manje stupnjeva geografske širine, dok se prema polovima naglo smanjuje. I Venera ima svoju Hadleyjevu ćeliju. Meridionalno strujanje je puno slabije od zonalnog no funkcionira isto kao i na Zemlji, topli zrak se diže nad ekvatorom i struji iznad oblaka prema polovima, na polovima tone te se ispod oblaka vraća prema ekvatoru.

Istraživanja su pokazala da je atmosfera Venere prije nekoliko milijardi godina bila vrlo slična Zemljinoj atmosferi danas. Da nema efekta staklenika uzrokovanog ugljičnim dioksidom u atmosferi, Venera bi na svojoj površini imala temperaturu vrlo sličnu ovoj na Zemlji.

Važno je spomenuti još jednu pojavu na Veneri, naime blizu polova su konstantni anticiklonalni vrtlozi poznatiji kao polarni vrtlozi. Slični su zemaljskim uraganima, no s dva oka, a prava paralela se može povući sa zimskim anticiklonama iznad Antarktika.

Površina Venere

Izvor slike: https://nasa.gov

 

Zemlja

 

Izvor slike: https://esa.int

Vremenske prilike na trećem kamenčiću od Sunca provjerite na www.meteo-info.hr !

 

Kakvo je vrijeme na Marsu

 

Izvor slike: https://nasa.gov

Četvrta planeta od Sunca je Mars. Ima vrlo tanku atmosferu koja se sastoji uglavnom od ugljik dioksida, a u tragovima ima i kisika te vodene pare. Atmosfera je puna zrnaca prašine i stoga nam se Mars čini žutosmeđ.
Iako je Mars puno manji od Zemlje i udaljeniji od Sunca, nama je zanimljiv jer ima nekih sličnosti sa Zemljom, posebno u godišnjim dobima, polarnim kapama i postojanju atmosfere. No glavna različitost je nedostatak tekuće vode koja ima veliki toplinski kapacitet i onemogućava brzo zagrijavanje i hlađenje površine.

Tlak na površini Marsa je samo 600 Pa, što je u usporedbi s tlakom na Zemlji koji iznosi 101000 Pa, vrlo malo. Dakle, da se popnemo na 35 km iznad površine Zemlje, imali bismo tlak sličan onome na Marsu. Tlak varira od 30 Pa na vrhu planine do 1155 Pa na dnu kratera.

Mars ima godišnja doba! Jedna godina na Marsu traje zemljanih 687 dana i ima 3 godišnja doba. Temperature na Marsu variraju od -143°C tijekom polarnih zima, do +27 tijekom ljeta, a srednja temperatura iznosi -55°C. Velika razlika u temperaturi između ljeta i zime posljedica je vrlo tanke atmosfere koja ne može pohraniti sunčevu energiju. Ljetne temperature su više na južnoj polutci nego na sjevernoj, jer je Mars najbliže Suncu tijekom ljeta na južnoj polutci. Iako temperatura na Marsu može doseći vrijednosti iznad 0°C, tlak je daleko ispod trojne točke za vodu pa voda ne može postojati u tekućem stanju, osim možda u krateru gdje je tlak 1155 Pa.

Polarne kape na sjeveru i jugu se većinom sastoje od vodenog leda. Tijekom zime polovi su u mraku i temperatura se toliko spusti da se većina ugljik dioksida iz atmosfere kondenzira i taloži na polove. Na sjevernom polu se kondenzira do 1 metar debeo sloj ugljik dioksida (suhi led) dok je na južnom polu taj sloj permanentan i debeo je 8 metara. Kada Sunce ponovno obasja polove, jak vjetar (400km/h) raznese ugljik dioksid natrag po atmosferi, ali s njime i vodene kristaliće od kojih nastaju oblaci slični cirusima.

Mars ima najveće pješčane oluje u Sunčevom sustavu, mogu biti malih razmjera lokalno nad nekim područjem pa do gigantske pojave koja zahvaća cijeli planet. Pojavljuju se kad je Mars najbliže Suncu te se pokazalo da uzrokuju rast globalne temperature. Pješčane oluje podignu zrnca prašine oko kojih se mogu formirati oblaci sastavljeni su od CO2. Oblaci su vrlo tanki i mogu se vidjeti samo noću dok reflektiraju Sunčeve zrake, slično kao zemaljski.

Na Marsu postoji smorac i kopnenjak, ali ne u doslovnom smislu jer nema mora, strujanje se javlja zbog diferencijalnog zagrijavanja dijelova površine. Na malim geografskim širinama dominira Hadleyjeva ćelija, poznata i nama na Zemlji, koja producira pasate, dok se u većim širinama javljaju područja niskog i visokog tlaka slična zemaljskim ciklonama. Na Marsu ne pada kiša, no postoji teorija o snijegu od kristalića ugljičnog dioksida.

Temperatura i opća cirkulacija na Marsu variraju iz godine u godinu. No čini se da vrijeme na Marsu ima veću vjerojatnost ponavljanja nego na Zemlji, dakle, ako se neki meteorološki događaj dogodi u određenom dijelu godine, velika je vjerojatnost da će se isti takav događaj dogoditi sljedeće godine u manje-više isto vrijeme. Kako bi samo bilo lijepo prognozirati vrijeme na Marsu!

Površina Marsa

Izvor slike: https://nasa.gov

 

Vremenske (ne)prilike na Jupiteru

 Izvor slike: https://nasa.gov

Jupiter je peti po redu planet Sunčevog sustava i prvi od vanjskih planeta, ujedno i jedan od plinovitih divova!
Po sastavu je 90% vodik i 10% helij (po masenom udjelu), sa tragovima vode, metana i amonijaka. Taj sastav približno odgovara i sastavu prvotnog oblaka od kojeg je i nastao Sunčev Sustav.

Temperature na vrhu oblaka iznose -130°C dok je ispod oblačnog sloja izmjereno +30°C. Površina Jupitera je vruća, uzrokujući dizanje zraka. Na određenoj visini dolazi do kondenzacije, odnosno stvaranja oblaka.

Jupiterova unutrašnjost je vrlo vruća, temperature u središtu su čak 20 000 K, pa Jupiter 1.5 puta više energije zrači u svemir nego što je prima od Sunca. Ravnotežna temperatura (ona koju bi imao da ga grije samo Sunce) za Jupiter iznosi 140 K, ali je stvarna temperatura njegovih vanjskih dijelova oko 160 K. To se objašnjava Kelvin-Helmholtzovim mehanizmom (potencijalna energija gravitacijskog polja sažimanjem prelazi u unutarnju energiju). Za opaženu količinu energije bi bilo dovoljno da se Jupiter sažme za 1 mm godišnje. Iako velik, Jupiter je po dimenzijama vrlo daleko od zvijezda ili smeđih patuljaka. Trebala bi mu 80 puta veća masa da u njegovu središtu započnu nuklearne reakcije i tako postane zvijezda.

Jupiter je omotan oblačnim slojem koji se rotira suprotno od njega. Oblaci su sastavljeni od kristala amonijaka i amonij hidrosulfida, a nalaze se u tropopauzi na oko 1000km visine i složeni su u pojaseve na različitim geografskim širinama i to u tropskom pojasu. Svijetle pruge na Jupiteru se nazivaju zone, a tamne pojasevi. Prugasti motiv Jupitera se sastoji od 6 pojasa i 7 zona. Zone su formirane kada konvekcijom uzdignuti kristalići amonijaka zamaskiraju niže oblake, a u njima se javljaju mlazne struje (vjetar od 360km/h) što uzrokuje turbulenciju i oluje, dok širina i boja pojaseva i zona varira od godine do godine. Oblačni sloj je debeo 50km i sastoji se od najmanje 2 sloja donjeg debelog i gornjeg tanjeg prozirnog sloja. Vrlo je vjerojatno ispod donjeg sloja postoji i tanak sloj vodenih oblaka, a kao dokaz tome su munje i do tisuću puta jače nego na Zemlji! Slojevi su narančaste i smeđe boje jer fosfor i sumpor na vrhovima slojeva pod ultraljubičastim zračenjem od Sunca poprimaju te boje.

Jupiterova godina traje 11.9 zemaljskih i nema godišnja doba, a polovi mu konstantno dobivaju manje sunčeve energije.

Jedna od važnijih značajki Jupiterove atmosfere je velika crvena pjega opažena još prije 400 godina. To je područje eliptičnog oblika u jupiterovoj atmosferi čija je veličina otprilike 12 000 x 25 000 km. Smještena je na 22° južno od ekvatora, a vrh joj se nalazi 8 km iznad vrhova okolnih oblaka. Velika crvena pjega je velika anticiklonalna oluja koja traje već stoljećima. Vjetrovi koji pušu unutar same oluje mogu premašiti 600 km/h. Da bi stekli dojam koliko je velika ta pjega, dovoljno je reći da je oluja ispod nje promjera istog kao i Zemlja. Oluje ovog oblika i karakteristika su uobičajene u turbulentnim atmosferama velikih planeta.

Uz veliku crvenu pjegu na Jupiteru postoje i manje oluje, bijele i smeđe, a trajanje im je od nekoliko sati do nekoliko stoljeća.

Jupiter kao i većina planeta u Sunčevom sustavu ima cirkulacijske ćelije uzrokovane Coriolisovim efektom. Zemlja ih ima 3 dok ih Jupiter ima puno više, a vjetar u njima doseže brzine od 800km/h.

Godine 1979 letjelica Voyager je otkrila Jupiterove prstenove. Prstenovi se uglavnom sastoje od mikrometarskih čestica prašine, a prostiru se sve do površine planeta. Najbliži Jupiteru je Halo prsten, širok oko 20 000 km, koji ima oblik torusa. Na Halo se nastavlja 7 000 km široki glavni prsten. Unutar glavnog prstena se nalaze i Jupiterovi sateliti Metis i Adrasteja. Smatra se da su ova dva satelita izvor materijala (udari meteorita izbacuju krhotine u svemir) za glavni pojas, dok su druga dva mala unutarnja satelita – Amalteja i Tebe – izvori materijala za vrlo rijetke Amalthea Gossamer (unutar Amaltejine putanje) i Thebe Gossamer (između putanja Amajteje i Tebe) prstenove koji se nastavljaju na glavni prsten.

Jupiter, kao i svi plinoviti divovi (Jupiterova skupina planeta: Jupiter, Saturn, Uran i Neptun) ima mnoštvo satelita, koji su podijeljeni u nekoliko grupa.
U prvu grupu spadaju 4 mala, podosta kružna satelita sa kružnim putanjama u ravnini jupiterova ekvatora. To su:
Metis, Adrastea, Amalthea i Thebe.


Drugu grupu čine galilejanski sateliti – 4 velika satelita koje je 1610. otkrio Galileo Galilei kada je prvi put promatrao Jupiter uz pomoć teleskopa. Tu spadaju Io, Europa, Ganimid i Kalisto. Putanje su im u ravnini ekvatora, a sva četiri imaju sinkronu rotaciju.

Za razliku od ostalih satelita u Sunčevom Sustavu čija svojstva najviše ovise o masi pojedinih satelita, na svojstva Galilejanskih satelita više utječe udaljenost od Jupitera.

Io, koji je od ova 4 satelita najbliži Jupiteru, ima najjaču vulkansku aktivnost u Sunčevu Sustavu, a stoga i vrlo mladu površinu (do 100 milijuna godina). Europa je ledeni svijet, sa sivkastim prugama koje su nastale usljed plimnih sila. Vrlo je vjerojatno da se ispod površine nalazi polutekući (bljuzgavica) ocean, no nažalost vrlo duboko ispod ledene kore. Ganimed, najveći satelit u Sunčevu sustavu, ima geološki raznoliku površinu sa starijim tamnijim i novijim svijetlijim područjima. Ističe se područje Regio Galileo promjera 4000 km.

 


Saturn

 

Izvor slike: https://nasa.gov

Saturn je šesti po redu u Sunčevu sustavu i ima atmosferu vrlo sličnu Jupiteru. Atmosfera mu se sastoji od 95% vodika i 3% helija.
Saturn se po izgledu jako izdvaja od ostalih planeta, a to je po svojim izraženim prstenovima i najvećom spljoštenošću je u cijelom Sunčevom sustavu. Atmosfera mu kao i Jupiterova ima pojaseve i zone no oni su slabije izraženi nego kod Jupitera.

Pri površini i na temperaturi od -23°C je sloj sastavljen od vodenog leda i proteže se do 10km. Idućih 50 km u visinu su kristalići leda amonij hidrosulfida (tamno narančasto) na temperaturi -93°C. 80km iznad površine je sloj bijelih oblaka sastavljenih od kristala amonijaka pri temperaturi od -153°C.

Na Saturnu puše jedan od najjačih vjetrova u Sunčevom sustavu! Postiže brzinu čak do 1800km/h!

I Saturn ima svoju veliku pjegu, ali bijelu. To je kratkoživuća ciklonalna oluja, a pojavljuje se svakih trideset godina ili jednom u Saturnovoj godini koja traje 30 zemaljskih.

Zamijećeno je da Saturn ima topli polarni vrtlog, jedini takav u Sunčevom sustavu. To je najtoplija točka na planetu! Dok se prosječna temperatura na Saturnu kreće oko -185°C, u toplom vrtlogu je -122°C.

Na Saturnovom južnom polu se nalazi vrtlog vrlo sličan našim uraganima, sa okom u sredini.

Titan je Saturnov mjesec. I jedini poznati mjesec sa potpuno razvijenom atmosferom i to nevjerojatno sličnoj, nama jako dobro poznatoj, Zemljinoj.

Izvor slike: https://nasa.gov


Titanova atmosfera je debela od 200 do 880km i gušća je od Zemljine, a tlak je 1.5 puta veći od Zemljinog. Debeli magličasti slojevi blokiraju sunčevu svjetlost pa je na površini Titana sumrak. Atmosfera je toliko gusta, a gravitacija toliko mala da bi ljudi mogli letjeti sa improviziranim krilima pričvršćenim na ruke.

Atmosfera se sastoji od 98% dušika i gotovo 2% metana. Jedina u Sunčevu sustavu po sastavu slična Zemljinoj.

Cirkulacija zraka na Titanu ide u smjeru njegove rotacije, od istoka prema zapadu. Titan je super rotator kao Venera pa mu atmosfera rotira puno brže nego sam planet.

Izmaglica spušta temperaturu u nižim slojevima atmosfere dok metan podiže temperaturu na njegovoj površini. Temperatura na površini je -179°C, a na toj temperaturi vodeni led ne sublimira niti isparava pa je atmosfera gotovo bez vodene pare. Izmaglica na Titanu djeluje antistaklenički. Odbija sunčevo zračenje pa je površina Titana puno hladnija od gornjih slojeva atmosfere. Oblaci na Titanu, najvjerojatnije sastavljeni od metana i etana su raštrkani i varijabilni.

Titan ima jednu Hadleyevu ćeliju. Zrak se diže na južnoj polutci, a spušta se na sjevernoj. Još jedna sličnosti između Zemlje i Titana je intertropska zona konvergencije, tj. tamo gdje se zrak diže i kondenziraju se oblaci metana. Iz tih oblaka pada kiša od metana! Ta zona za razliku od Zemljane putuje od pola do pola.

 


Kakvo bismo vrijeme imali na Uranu

 

IIzvor slike: https://nasa.gov

Uran je sedmi planet sunčevog sustava i ima izrazito različitu atmosferu od ostalih plinovitih planeta. Većinom se sastoji od vodika i helija i vrlo nestalnih spojeva kao što su voda, amonijak i metan. Uran za razliku od Saturna i Jupitera nema ovojnicu od metalnog vodika već je obavijen supergustim oceanom od amonijaka, vode i metana. Često se Uran i Neptun stavljaju u posebnu skupinu velikih planeta, u ledene planete.

Metan iz atmosfere apsorbira crvenu svjetlost i zato je uran plavozelen.

Daljinska istraživanja su dosegla 300km ispod vrha atmosfere gdje je tlak 1000hPa (isto kao i na Zemlji), a temperatura 46°C.

Atmosfera se može podijeliti u 3 sloja: troposfera, stratosfera i termosfera.

Troposfera je najniži i najgušći dio atmosfere, a za njega je karakteristično da s visinom temperatura pada, na dnu troposfere temperatura je 46°C a na vrhu -220°C. Najniža zabilježena temperatura je na 25° južne geografske širine.

Troposfera ima vrlo složenu strukturu oblaka, najniži su vodeni oblaci, zatim ide sloj oblaka od amonij hidrosulfida, pa sloj od amonijaka ili hidrogena i na kraju oblaci od metana na samom vrhu troposfere. Troposfera je najdinamičniji dio Uranove atmosfere gdje puše jak vjetar (mlazna struja), a prisutni su i konvektivni procesi. Slično kao na Zemlji postoje i sezonske promjene. Vjetar na umjerenim širinama puše u smjeru rotacije Urana (kao na Zemlji) i postiže brzinu 144-576km/h (na Zemlji 180km/h).

U stratosferi temperatura raste s visinom i apsorpcijom sunčeva ultraljubičastog i infracrvenog zračenja doseže čak 527°C. Etan i acetilen se kondenziraju u nižim slojevima stratosfere i tropopauze te formiraju magličast sloj koji je djelomično odgovoran za nezanimljiv izgled Urana.

S obzirom da je atmosfera na Uranu gusta, vertikalno miješanje je slabo pa je Uran hladniji od ostalih velikih planeta.

Kako god, boravak u visokim slojevima uranove atmosfere baš ne bi bio ugodan, naime, zbog velike količine sumporovodika, njegova atmosfera smrdi kao pokvarena jaja.

 

 

Neptun i njegove vremenske prilike

Izvor slike: https://nasa.gov

 Neptun je pretposljednji, osmi, i prema zadnjim klasifikacijama, posljednji planet Sunčevog sustava.
Na velikim visinama atmosfera se sastoji od 80% vodika te 19% helija i nešto malo metana. Kao i kod Urana, metan apsorbira crvenu svjetlost pa je Neptun azurno plav. Budući da je udio metana u atmosferi Neptuna isti kao i kod Urana, a drukčijih su nijansi plave boje, vjeruje se da plavoj boji Neptuna pridonosi još neki nepoznati sastojak u atmosferi.

Atmosfera je podijeljena u dva velika dijela: troposferu gdje temperatura pada s visinom i stratosferu gdje temperatura raste s visinom.

Oblaci u troposferi su u slojevima. Najniži sloj oblaka je od vodenih kristalića, sloj iznad je od amonijaka, amonijsulfida, zatim od amonijaka i hidrogensulfida i na vrhu su oblaci od metana. Neptun ima pojaseve oblaka na stalnim geografskim širinama. Široki su od 50 do 150km i leže iznad oblačnog sloja. Razlika između Neptuna i Urana je velika meteorološka aktivnost, naime na Neptunu su zamijećeni veliki oblačni sustavi kao što je velika tamna pjega, scooter i mala tamna pjega. Velika tamna pjega je olujni anticiklonalni sustav dimenzija 13 000×6 600km, scooter je bijeli i kreće se brže od velike tamne pjege. Mala tamna pjega je ciklonalna oluja na južnoj polutci. Tamne pjege na Neptunu se javljaju u troposferi na nižim visinama nego svjetliji dijelovi sustava pa izgledaju kao rupe u gornjem sloju oblaka. Budući da su stabilne strukture koje traju po nekoliko mjeseci, smatra se da su to oblačni vrtlozi.

Vrijeme na Neptunu je okarakterizirano ekstremno dinamičnim olujama, vjetrom koji doseže brzine i do 2160km/h, najbrže u Sunčevu sustavu! Prateći kretanje oblaka, može se zamijetiti da brzine vjetra mogu varirati od 72km/h prema istoku te do 1170km/h prema zapadu, smanjujući se prema polovima. Većina vjetrova na Neptunu puše u smjeru suprotnom od rotacije.

Neptun ima 2 cirkulacijske ćelije. Zrak se diže na ekvatoru i spušta na polovima. Neptunov južni pol je vruća točka, naime tamo je temperatura za 10 stupnjeva viša nego na ostatku Neptuna zbog nagiba osi, a južni pol je posljednjih 40 godina bio okrenut prema Suncu (Neptunova godina traje 164 Zemljine).

Neptunova veća meteorološka aktivnost je posljedica jačeg grijanja iz unutrašnjosti planeta.

Srednja temperatura na Neptunu je 213°C. U gornjim slojevima troposfere temperatura je -221°C dok se u dubljim slojevima pri tlaku od 1000hPa temperatura podigne do -201°C, dok još dublje temperatura postupno raste. Neptun je najdalji planet od Sunca, no njegova unutarnja energija je dovoljna da tjera najbrže vjetrove u Sunčevu sustavu.

 

 

Patuljasti planet Pluton

 

Izvor slike: https://nasa.gov

Pluton je do 2006. godine smatran devetim planetom u Sunčevu sustavu. No, po novoj klasifikaciji, on i Haron su proglašeni patuljastim planetima.
Plutonova atmosfera se sastoji od tankog sloja dušika, metana i ugljik dioksida koji nastaje sublimacijom leda sa površine. Kako se Pluton u svojoj vrtnji udaljava od Sunca, atmosfera mu se smrzne i padne na površinu. Približavajući se Suncu, atmosfera ponovno sublimira.

Temperatura na Plutonu je -230°C, a tlak je samo 0.3 Pa. Njegov vjerni prijatelj Haron nema atmosferu stoga nama i nije previše zanimljiv, možda je potrebno samo spomenuti podatak da je temperatura na Haronu -220°C.

 

Naše malo putovanje kroz Sunčev sustav završavamo na Plutonu. Na Vama je da odaberete planet i vremenske uvjete koji vam najbolje odgovaraju, samo ne zaboravite osnovnu opremu – sunčane naočale, kabanicu ili kišobran, masku s kisikom, čvrsto uže da vas zadrži na površini izabranog planeta …

Najčitaniji u ovoj kategoriji

Tri marčane bure
26.02.2022.
Jesu li tri marčane bure bure mit ili stvarnost? Analiza meteoroloških podataka je dala jasan i nedvosmislen odgovor!
Pustinja Atacama
02.09.2021.
Najsuše mjesto na Zemlji s predjelima u kojima 400 godina nije pala kap kiše
Volite li kišu?
30.09.2021.
U zapadnoj civilizaciji na nju gledamo uglavnom s neodobravanjem, no u mnogim dijelovima svijeta predstavlja radost i u...
Djeluje li vrijeme na vas?
06.09.2021.
Je li, i u kolikoj mjeri, vrijeme odgovorno za to kako se osjećamo
Umiru li vanzemaljci mladi?
13.03.2022.
Po svemu sudeći, planete veličine Zemlje u nastanjivim zonama su prije pravilo nego iznimka. Samo u našoj galaktici i...

Najčitaniji drugih kategorija

Rujan
31.08.2021.
Na početku smo klimatološke jeseni, saznajte kakve vremenske prilike karakteriziraju mjesec rujan
Listopad
01.10.2021.
Mjesec u kom temperature zraka počinju padati ispod srednjih godišnjih vrijednosti
Studeni
01.11.2021.
Dani su sve kraći i hladniji, sunca je sve manje, a kiše su sve češće i dugotrajnije … Stigla je kasna jesen
7 razloga zašto posjetiti Delnice
14.02.2022.
Mali, pitoreskni gradić u Gorskom kotaru, koji će vas očarati neovisno u koje doba godine ga posjetili. Saznajte zaš...
Siječanj
01.01.2022.
Saznajte kakav je prvi mjesec u godini u Hrvatskoj, mjesec koji krase mnogi superlativi!