Meteo razglednica
Sahara - beskrajna pješčana pustoš
Na sjeveru Afrike smjestila se Sahara, najveća vruća pustinja na svijetu. Veličine je gotovo Sjedinjenih Američkih Država (9,2 milijuna četvornih kilometara) i obuhvaća dijelove deset zemalja: Alžir, Čad, Egipat, Libija, Mali, Mauritanija, Maroko, Niger, Sudan i Tunis.
Iako veći dio Sahare danas čine pješčane dine, a vegetacija je, zbog ekstremne suhoće, rijetka i prilagođena sušnim uvjetima, nije uvijek bilo tako. Naime, prije otprilike 10.000 godina, u razdoblju poznatom kao Zelena Sahara ili Sahara Savana, ovo je područje bilo pokriveno bujnom vegetacijom, jezerima i rijekama, te bilo dom raznim životinjama - između ostalih - krokodilima, slonovima i žirafama. Svjedoče o tome fosilizirani ostaci prapovijesnih životinja i biljaka otkriveni u dijelovima Sahare, te arheološka nalazišta na kojima su otkriveni prapovijesni umjetnički crteži na stijenama koji prikazuju životinje i svakodnevni život ljudi, svjedočeći o nekadašnjoj plodnoj zemlji i ljudskoj aktivnosti.
Crtež plesa na stijeni, Tassili-n-Ajjer, Alžir, pripisana saharskom razdoblju neolitskih lovaca (oko 6000. – 4000. pr. Kr.) – izvor: Britannica.com
Jedno od najpoznatijih arheoloških nalazišta na kojem su otkriveni prapovijesni umjetnički crteži je Tassili n'Ajjer - ogromno planinsko područje u jugoistočnom dijelu Alžira, koje sadrži jednu od najbogatijih zbirki stijenskih crteža i petroglifa na svijetu. Ovi crteži, koji datiraju od 6000. godine pr. Kr. do prvog tisućljeća pr. Kr., prikazuju divlje životinje, lovačke scene i svakodnevni život tadašnjih stanovnika. Crteži pružaju uvid u doba kada je Sahara bila plodna savana s bogatim životinjskim svijetom, uključujući slonove, žirafe, i vodene životinje poput krokodila, što ukazuje na postojanje rijeka i jezera. Nalazište je upisano na UNESCO-ov popis svjetske baštine zbog svog kulturnog i povijesnog značaja.
Ovaj zeleni period završio je prije otprilike 5.000 godina kada je Sahara počela sušiti i postajati pustinja kakvu danas poznajemo!
A kakva je Sahara danas?
Pješčane dine u Sahari, blizu Merzouge, Maroko (izvor: Britannica.com)
Iako najveći dio Sahare čine dine, na prostoru najveće vruće pustinje na svijetu ima i planina, stjenovitih visoravni, ravnica i suhih jezera (chotts). Saharske dine, koje predstavljaju jednu od najprepoznatljivijih značajki ovog pustinjskog područja, velike su pješčane formacije sastavljene od finog, zlatnog ili crvenog pijeska koji se lako pomiče s vjetrom. Ovaj pijesak često sadrži minerale poput kvarca i feldspata. Saharske dine nisu samo fascinantne zbog svoje ljepote i veličine, već i zbog kompleksnih ekosustava i dinamičnih procesa koji ih oblikuju.
Mogu doseći visinu od 100 do 250 metara, a obično su dugačke i do nekoliko kilometara. Oblik im ovisi o vjetrovima koji ih oblikuju. Zbog jakih vjetrova u pustinji, dine se mogu kretati nekoliko metara godišnje. To se događa kada suhi, prašni vjetrovi poznati kao harmatan udaraju u jednu stranu dine i pomiču pijesak prema drugoj strani.
Unatoč teškim uvjetima, dine podržavaju određene oblike života, uključujući specifične vrste biljaka i životinja koje su se prilagodile ovim ekstremnim uvjetima. Neki od najpoznatijih područja saharskih dina uključuju Erg Chebbi i Erg Chigaga u Maroku, kao i velike dine u Tunisu i Alžiru.
Krajolik Erg Chebbi pri zalasku sunca (izvor: wikipedi.org)
Izvori vode u Sahari
Oaza Kerzaz na Wadi Saoura, zapadna Sahara, Alžir (Izvor: Britannica.com)
Iako je Sahara najveća pustinja na svijetu, u njoj postoje izvori vode. Najpoznatiji među njima su oaze. One nastaju na mjestima na kojima podzemne vode izviru na površinu. Poznate oaze uključuju oazu Siwa u Egiptu i Ghadames u Libiji. Oaze su ključne za naselja i poljoprivredu u pustinji jer omogućuju uzgoj palmi, voća i povrća. Iako su rijetka, u Sahari postoje i neka slana jezera. Najpoznatije među njima je jezero Čad na južnom rubu Sahare, koje se zbog suše i ljudskih aktivnosti značajno smanjilo. Nakon rijetkih kiša nastaju druga, manja sezonska jezera, koja, na žalost, brzo presušuju. Rijeke su u Sahari rijetke. Najpoznatija je rijeka Nil, koja prolazi kroz egipatski dio Sahare i omogućava život duž svoje obale. Kroz pustinjski dio Sahare u Maliju teče rijeka Niger. U Sahari postoje i ogromni podzemni rezervoari vode, poznati kao freatski slojevi. Ove podzemne vode koriste se za navodnjavanje putem sustava bunara i podzemnih kanala. Na primjer, Nubijski freatski sloj najveći je podzemni rezervoar slatke vode u pustinji. Zahvaljujući ovim izvorima, iako oskudno, voda je prisutna u pustinji, omogućujući život u ekstremnim uvjetima.
Ipak, postoje dijelovi Sahare u kojima je, zbog ekstremnih klimatskih uvjeta, život izuzetno težak ili gotovo nemoguć. Jedno od takvih područja je Tenere pustinja - dio Sahare koji se nalazi u sjevernom Nigeru i Čadu. Ova je regija poznata po potpunoj odsutnosti vegetacije i izuzetno visokim temperaturama. Padaline su vrlo rijetke, a čak i oaze gotovo ne postoje.
Tenere pustinja (izvor: wikipwdia.org)
Također, pustinjski dijelovi u Libiji, posebno u središnjem dijelu Sahare poznatom kao Al-Kufra, jedno su od najnepristupačnijih i najsušnijih područja. Zbog nedostatka izvora vode i izuzetno visokih temperatura zraka, Al-Kufra je praktički nenaseljeno područje. Gotovo bez života je i Erg Chech - pustinjska regija u južnom Alžiru prekrivena prostranim dinama, u kojoj vjetrovi i stalno kretanje pijeska otežavaju bilo kakvu trajnu ljudsku prisutnost.
U ovim dijelovima Sahare uslovi su toliko ekstremni da čak i tradicionalni nomadski narodi, koji su prilagođeni životu u pustinji, rijetko prolaze kroz ove krajeve.
Vremenske (ne)prilike u Sahari
U Sahari prevladavaju dva klimatska režima: suha suptropska klima na sjeveru i suha tropska klima na jugu.
Suhu suptropsku klimu karakteriziraju neuobičajeno visoki godišnji i dnevni rasponi temperatura, hladne do vrlo hladne zime i vruća ljeta te dva maksimuma oborine. Godišnji raspon prosječnih dnevnih temperatura zraka kreće se oko 20 °C. Zime su relativno hladne u sjevernim regijama i hladne u središnjoj Sahari. Za zonu u cjelini, prosječne mjesečne temperature tijekom hladne sezone su približno 13 °C. Ljeta su vruća. Dnevni raspon temperatura je značajan i tijekom zimskih i ljetnih mjeseci. Iako je količina oborina vrlo promjenjiva, prosječno iznosi oko 76 milimetara godišnje. Najviše padalina padne od prosinca do ožujka. Još jedan maksimum javlja se u kolovozu, karakteriziraju ga grmljavinske oluje. Ove oluje mogu uzrokovati ogromne bujične poplave koje jure u područja u kojima nije pala oborina. U svibnju i lipnju padne malo oborina. Nad sjevernim visoravnima povremeno pada snijeg. Još jedna značajka suhih suptropskih područja su vrući, južni vjetrovi koji često nose prašinu iz unutrašnjosti. Iako se javljaju u različito doba godine, posebno su česti u proljeće. U Egiptu su poznati kao khamsin, u Libiji kao ghibli, a u Tunisu kao čili. Prašnjavi habub vjetrovi u Sudanu su kraćeg trajanja, uglavnom se javljaju tijekom ljetnih mjeseci i često uzrokuju jake kiše.
Suhu tropsku klimu karakterizira jak godišnji temperaturni ciklus koji slijedi deklinaciju sunca; blage, suhe zime; i vruća suha sezona koja prethodi promjenjivim ljetnim kišama. Uzak pojas zapadne obalne zone ima relativno hladnu, ujednačenu temperaturu koja odražava utjecaj hladne Kanarske struje. Suha tropska klima na jugu pod utjecajem je sezonskog međudjelovanja stabilne kontinentalne suptropske zračne mase i južne, nestabilne morske tropske zračne mase. Godišnji raspon prosječnih dnevnih temperatura u suhim tropskim područjima Sahare je otprilike 17,5 °C. Prosječne temperature za najhladnije mjesece uglavnom su iste kao i za suptropsku zonu na sjeveru, ali je dnevni raspon umjereniji. U višim uzvisinama zone, niske razine približne su onima u sjevernijim, suptropskim regijama. Na primjer, apsolutne niske temperature od –15 °C zabilježene su u planinama Tibesti. Kasno proljeće i rano ljeto su vrući; visoke temperature od 50 °C nisu neuobičajene. Iako masivi suhih tropa često primaju male količine oborina tijekom cijele godine, nizine imaju samo jedan ljetni maksimum. Kao i na sjeveru, većina ove kiše javlja se kao grmljavinska oluja. Prosječna količina padalina je oko 127 mm godišnje, povremeno uključujući nešto snijega u središnjim masivima. Na zapadnom rubu pustinje hladna Kanarska struja snižava temperaturu zraka, čime se smanjuje konvekcijska kiša, ali rezultira većom vlagom i povremenom maglom. U južnoj Sahari zima je razdoblje harmattana, suhog sjeveroistočnog vjetra natovarenog pijeskom i drugim lako prenosivim česticama prašine.
Snijeg u Sahari
Iako je Sahara vruća pustinja, i snijeg je u njoj, kako je ranije spomenuto, izuzetno rijetka pojava, zabilježen je nekoliko puta. Jedan od najpoznatijih primjera je snijeg koji je u prosincu 2016. pao u blizini grada Ain Sefra, u alžirskom dijelu Sahare. Bio je prava senzacija, a fotografije pješčanih dina prekrivenih snježnom prašinom obišle su svijet. Bio je to prvi snijeg nakon 1979. godine. Na istom mjestu snijeg je pao i u siječnju 2018. godine, a snježna prašina nakratko je zabijelila dine i 2017., 2018. i 2021. godine, te 19. siječnja 2022.
Snijeg u siječnju 2022. u gradu Ain Sefra, poznatom kao ulaz u pustinju Sahara (fotografija: bbc.com/news)
Iako je Sahara velika poput Sjedinjenih Država, procjenjuje se da na prostoru koji obuhvaća (bez doline Nila) živi samo oko 2,5 milijuna stanovnika — 0,4 stanovnika po četvornom kilometru. Ogromna područja potpuno su prazna, ali gdje god oskudna vegetacija može podržati ispašu životinja ili postoje pouzdani izvori vode, raštrkane skupine stanovnika preživljavaju u krhkoj ekološkoj ravnoteži s jednim od najsurovijih okoliša na Zemlji.
Naslovna fotografija: Britannica.com
