Konvencija o pravima djeteta je sporazum kojega su usvojili Ujedinjeni narodi 20. studenoga 1989. Konvenciju je prihvatilo 196 zemalja svijeta, a među njima i Hrvatska. Konvencija sadrži obaveze koje su države potpisale kako bi zaštitile djecu te zajednički odredile što treba učiniti da bi svako dijete raslo i razvijalo se u odraslu osobu. Članak 24. konvencije kaže kako djeca imaju pravo na kvalitetnu zdravstvenu skrb, pitku vodu, zdravu hranu i čist okoliš, koji su im potrebni kako bi ostala zdrava. Bogate zemlje trebaju pomagati siromašnijim zemljama da to ostvare.
Današnja djeca izuzetno su senzibilizirana i sve više uključena u problematiku klimatskih promjena, koje oni doista doživljavaju kao svoju katastrofu. Takva ekološki osviještena djeca unazad nekoliko godina odlučila su se zauzeti za svoju bolju budućnost i učiniti nešto važno. Što god mislili o Greti Thunberg, Greta je pokrenula djecu diljem svijeta koja nam jasno poručuju da moramo promijeniti način života, kako bi upravo ta naša djeca imala svoju budućnost. Čini se da su djeca pažljivije slušala znanstvenike i shvatila ono što nam već godinama govore. A sada nam djeca to govore na vrlo jasan način. Poruka koju šalju je jasna. Moramo se promijeniti! Generacija budućnosti spremna je promijeniti se i biti odgovorna. No i mi odrasli moramo biti odgovorni.
UTJECAJ KLIMATSKIH PROMJENA NA PRIRODU
Klimatske promjene dešavaju se vrlo brzo, a kao posljedica toga je da im se biljne i životinjske vrste teško prilagođavaju. Dolazi do promjena u ponašanju, životnom ciklusu i njihovoj rasprostranjenosti. Sve to ima izravan utjecaj na bioraznolikost I gubitak staništa za pojedine vrste. Zbog svega pobrojanog dodatno će se smanjiti otpornost ekosustava na klimatske promjene, regulaciju klime, hranu, pročišćavanje zraka i vode, kao i kontrolu poplava i erozije tla. Europske rijeke uglavnom izviru u alpskim planinskim područjima. Čak 40% europske slatke vode potječe iz Alpa. Promjene u dinamici padalina mogu nas dovesti do povremenih nestašici vode. Dugoročni utjecaj klimatskih promjena na dostupnost vode i produktivnost u poljoprivredi i rast razine imat će multiplicirane posljedice. U desetljećima koja dolaze zdravlje ljudi je sve više ugroženo kao i njihova sposobnost da zarađuju za život. Stanje je alarmantno, upozoravaju znanstvenici. Razorni klimatski utjecaji vidljivi su već i golim okom, osjećaju se u svim dijelovima svijeta, a 2050. godine, kada djeca rođena ove godine ne budu imala niti 30, ovakvim ubrzanjem, postat će očigledni . Stoga kao posljedica svega navedenog, sve su učestalije klimatske migracije i energetsko siromaštvo. Najveći teret klimatske krize snose siromašniji slojevi društva. Klimatske promjene do 2050. godine se sve više spominju kao mogući pokretač migracija stanovnika. Za područje subsaharske Afrike, južne Azije i Latinske Amerike projekcije govore o čak 143 milijuna migranata. Procjenjuje se da je zbog prirodnih katastrofa do sada već oko 20 milijuna ljudi bilo prisiljeno napustiti svoje domove. Najranjiviji i izloženi najvećem riziku tijekom poplava, tornada, klizišta, potresa i tsunamija su oni koji žive u beskućništvu ili oni koji nemaju pristup otpornim ili sigurnim stambenim uvjetima.
Smanjenje emisija stakleničkih plinova i osiguravanje uključivog i otpornog razvoja moglo bi smanjiti unutarnje migracije potaknute klimatskim promjenama za čak 80 posto, procjenjuju autori studije “Migracija i integracija u formalno obrazovanje”. “Još se može nešto napraviti da se to spriječi. Nema sumnje da su temeljni uvjeti za ublažavanje posljedica klimatskih promjena u životima ljudi smanjenje emisija (štetnih plinova – op.a.) i zeleni, otporni i inkluzivni razvoj”, naglašavaju Kanta Rigaud i Viviane Clement. Hrvatska je klimatski vrlo ranjiva te su stoga prošle godine naši znanstvenici, okupljeni u inicijativu Znanstvenici za klimu, uručili Vladi Republike Hrvatske Apel za sustavnu klimatsku akciju u kojem upozoravaju da „svjedočimo i velikim promjenama u okolišu. Te promjene uzrokuju sve veće probleme u proizvodnji hrane, prisilne migracije te degradaciju bioraznolikosti, koje se očituju u galopirajućem izumiranju, seljenju vrsta, među kojima su najvidljivije pojave tropskih vrsta u umjerenom pojasu. Zbog svega toga, konformističko odbijanje prihvaćanja stvarnosti klimatske krize je izgubilo svaku racionalnu utemeljenost.“
Jelena Puđak, znanstvena suradnica na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar i članica Inicijative, upozorava „klimatske izbjeglice nisu naša budućnost, već naša sadašnjost. Ne trebamo tražiti izvješća koja će nam to pokazati, mi to možemo vidjeti oko sebe. Veliki problem je što se često klimatske izbjeglice ne percipiraju kao takve.“ Puđak kaže da se migracije povezane s klimatskim promjenama ne događaju samo drugdje. „To se događa u našoj državi, a kako će vrijeme odmicati posljedice klimatskih promjena će biti sve vidljivije. Kad smo imali velike poplave 2014. godine, desilo se zapravo to da je nastradao najsiromašniji dio stanovništva. Mi smo ranjivi kao i svi drugi, klimatske promjene nas ne zaobilaze.“
Plaža otoka Tuvalu kojeg more svakodnevno proždire i smanjuje mu površinu.
UTJECAJ KLIMATSKIH MIGRACIJA NA DANAŠNJE DIJETE
Kada govorimo o migracijama stanovništva, uglavnom mislimo na ratne sukobe i ekonomsku migraciju, koje ni danas ne jenjavaju. Klimatske izbjeglice su relativno nov pojam koji ćemo sigurno sve češće koristiti. Djeca klimatskih, kao i ostalih migranata suočena su s brojnim specifičnim problemima, bilo da ostaju u domovini ili su zajedno s roditeljima u inozemstvu. Podijeljena su mišljenja o tome koja je situacija za dijete povoljnija, pa bi jednaku pažnju trebalo poklanjati položaju djece koju su roditelji ostavili u svojoj zemlji kao i položaju djece migranata koja su u inozemstvu. Na temelju do sada izvršenih istraživanja, „distanca od roditelja“ stvara probleme emocionalne deficijentnosti, socijalizacije, odgoja i obrazovanja i drugih, a boravak u inozemstvu povezan je s problemima izgrađivanja vlastita identiteta u uvjetima strane kulture i jezika, diskrepancije odgojnih utjecaja u obitelji i društvu prijema, neizvjesnosti obrazovne i profesionalne perspektive itd. Zbog svog statusa djece u pokretu, često ili odustaju od školovanja ili prekidaju pohađanje škole. Ova su djeca u riziku da izgube interes za pohađanje škole i da na kraju od nje i odustanu, što ih izlaže socijalnoj isključenosti. Priručnik “Migracija i integracija u formalno obrazovanje" pripremljen kroz ROBIN projekt, preispituje pitanje slabe obrazovne razine djece i mladih koji su pogođeni migracijom. Potrebna je odgovarajuća metoda podučavanja koju će koristiti odgojitelji i učitelji kako bi učenje bilo atraktivno i prilagođeno potrebama ove djece i mladih u cilju smanjivanja stope napuštanja kako školovanja tako i sistema. Djeca i žene su najugroženiji klimatskim promjenama. Rodna neravnopravnost, uz klimatske promjene, predstavlja jedan od najvećih izazova današnjice. Žene postaju ovisne o prirodnim resursima, one su zadužene za vodu i hranu. U zemljama s niskim prihodima najveći broj žena se bavi poljoprivredom, a tokom sušnih perioda moraju raditi više kako bi porodici osigurale opstanak. Djevojčice nerijetko prekidaju obrazovanje kako bi pomogle porodici, navodi se u izjavi UN Women. Pristup zdravstvenoj zaštiti je ograničen, a kako se navodi u izvještaju UN Women, visoke temperature povećavaju broj mrtvorođene djece, dok je uočeno širenje bolesti, poput malarije, zika i denga groznice, koje povećavaju smrtnost beba i majki.
Mislimo li zaista da se to dešava negdje drugdje, u nerazvijenim zemljama? Sve više se govori i o napuštanju centralnih područja Sjedinjenih Američkih Država zbog učestalih tornada koji nastaju pod utjecajem različitih zračnih masa. Naš priobalni pojas ljeti postaje sve manje prihvatljiv za život. Velike vrućine sve više tjeraju lokalno stanovništvo na ljetne migracije u manje vruće i za život prihvatljivije predjele. Turisti sve više biraju ljetne destinacije poput Gorskog kotara, Istre, Like i zaobalja. Tijekom idućih trideset godina Hrvatskoj prijete velike vrućine, podizanje razine mora i mijenjanje konfiguracije obale kakvu sada znamo. Najranjiviji su naši gradovi koji će se suočiti ili se već suočavaju s problemima poput urbanih toplinskih otoka ili toplinskog preopterećenja.
Način na koji danas živimo svakako će utjecati na buduće generacije. Zaista se bojim da će se i neki među nama morati preseliti jer će život ovakvim ubrzanjem globalnog zagrijavanja postati nepodnošljiv. Uz sadašnju politiku oko globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena, na najboljem smo putu prema takvom svijetu.
Je li to svijet kakav želimo ostaviti našoj djeci? Jesmo li spremni na promjene koje naša djeca očekuju od nas, a koje su nužne, i to u što skorijem roku, kako bi ona pred sobom imala budućnost? Možemo li biti zaista odgovorni?
Fotografije: pixabay.com.