Klimatske promjene
Životni vijek životinje kao pokazatelj kako se nosi s klimatskim promjenama
Naslovna fotografija: pixabay.com
Studija objavljena u eLife, autori John Jackson, Christie Le Coeur i Owen Jones
Nijedna životinja nije imuna na učinke klimatskih promjena, no neke su znatno osjetljivije od drugih. One mogu živjeti u staništu koje prolazi kroz ozbiljne preokrete ili im jednostavno nedostaje prilagodljivost da održe korak, čak i ako je njihov okoliš relativno stabilan.
Uz borbu na obuzdavanju klimatskih promjena, imamo i dužnost pomoći životinjama da prežive krizu koju smo stvorili. Uz težnju za spašavanjem teško pogođenih pojedinačnih vrsta, to također znači razmotriti koje su vrste životinja najviše i najmanje osjetljive na učinke klimatskih promjena. U tom duhu, tim europskih istraživača ispitao je zapise za 157 vrsta kopnenih sisavaca, tražeći veze između godišnjih vremenskih anomalija, stopa rasta populacije i tijeka života na razini vrste.
Njihova otkrića, objavljena u eLifeu, ukazuju na potencijalno važnu poveznicu između životnog tijeka pripadnika vrste i njegove reakcije na godišnje vremenske anomalije. "Možemo vidjeti jasan obrazac: dugovječne životinje s malo potomaka manje su ranjive na ekstremno vrijeme nego životinje koje žive kratko i imaju mnogo potomaka", kaže evolucijski biolog Owen Jones sa Sveučilišta Južne Danske. Primjeri prve skupine uključuju slonove, tigrove, ljame i neke dugovječne šišmiše, dok potonja skupina uključuje mnoge male tobolčare i glodavce.
Afrički slon. Izvor Wikipedia.
Ovi novi nalazi poklapaju se s drugim studijama, pišu istraživači, napominjući da sporije rastuće, dugovječnije vrste s manjim brojem potomaka imaju tendenciju biti otpornije na fluktuacije okoliša; takva su stvorenja evoluirala da izdrže različite uvjete s kojima će se vjerojatno susresti tijekom svog duljeg životnog vijeka. Stvorenja sa „sporijim“ životnim tijekom često bolje prolaze tijekom katastrofa, na primjer dugotrajnih suša, u usporedbi s vrstama koje žive kraće. Dugovječne vrste s manjim potomstvom mogu svoju energiju usmjeriti na njih ili ponekad samo čekati da prođu loša vremena, primjećuju istraživači, za razliku od životinja čiji kraći životi nude manje fleksibilnosti u suočavanju s nedaćama. Doista, ove vrste često doživljavaju procvat i pad, a populacije ponekad rastu ili padaju ovisno o uvjetima. Kao što ističe ekolog John Jackson, to što je vrsta osjetljivija na ekstremne vremenske uvjete ne znači nužno da se suočava s većim rizikom od izumiranja zbog klimatskih promjena. "Ovi mali sisavci brzo reagiraju na ekstremne vremenske uvjete, i to u oba smjera. Njihovu ranjivost na ekstremne vremenske uvjete stoga ne treba poistovjećivati s rizikom od izumiranja", kaže Jackson. Također, napominje Jackson, prijetnju klimatskih promjena ne treba promatrati u vakuumu.
Miš
Čak i ako se vrsta do sada činila relativno ravnodušnom na klimatske promjene, možda je već toliko oslabljena drugim opasnostima izazvanim ljudskom aktivnošću – gubitkom i fragmentacijom staništa, krivolovom ili onečišćenjem, da spomenemo neke – da su čak i male dodatne teškoće uzrokovane klimatskim promjenama dovoljne da ju gurnu preko ruba. Naravno, prijetnja s kojom se suočava samo zbog vremenskih nepogoda također bi se mogla povećati u godinama koje dolaze, što vjerojatno očekuje mnoge vrste.
I dok su dugovječniji sisavci sa sporijim životnim tijekom općenito otporniji na velike promjene okoliša, oni također mogu biti osjetljivi na izumiranje, primjećuju istraživači, i često se "sporije oporavljaju kada su pogođeni". Kako prijetnja klimatske krize raste, istraživanje poput ovog moglo bi biti važan dio naše sposobnosti da budemo korak ispred nje, kažu autori studije, i pomoći nam da predvidimo koje će životinje najhitnije trebati našu pomoć – uključujući vrste o kojima znamo vrlo malo. "Naša analiza pomaže predvidjeti kako bi različite životinjske vrste mogle odgovoriti na buduće klimatske promjene na temelju njihovih općih karakteristika – čak i ako imamo ograničene podatke o njihovoj populaciji", kaže Jones.
Woylie (Bettongia penicillata). Izvor Wikipedia
Kao primjer korisnosti ove studije autori navode woylie (Bettongia penicillata). Woylie su mali, kritično ugroženi tobolčari, endemični za Australiju, o kojima biolozi moraju još puno naučiti. Nekada uobičajena vrsta pretrpjela je nagli pad tijekom prošlog stoljeća, isprva zbog gubitka staništa početkom 1900-ih, prema Australskom zavodu za zaštitu divljih životinja, a u novije vrijeme zbog invazivnih predatora i bolesti. Naše ograničeno znanje o biologiji woylie moglo bi otežati predviđanje kako će se nositi s izazovima klimatskih promjena – a time i što bismo trebali učiniti da im pomognemo. Međutim, na temelju nalaza ove studije, postoji razlog za vjerovanje da woylie spadaju u istu kategoriju kao i druge male životinje kraćeg životnog vijeka, ali s bržim životnim tijekom, poput miševa. "Na isti način, postoji mnogo životinjskih vrsta o kojima ne znamo puno, ali čiju reakciju sada možemo predvidjeti", kaže Jackson.
