Naslovnica: MAX FORDHAM
Uz prve nama poznate vjetrenjače, drevni Perzijanci su, nekih 400 godina prije nove ere, izmislili i prvi frižider! Zvali su ga یخچال, što se u hrvatskom izgovara otprilike kao jakčal (engl yakchal). Ime dolazi od riječi یخ (jak) što znači led i چال (čal) što znači rupa ili jama.
Jakčal. Izvor: Qalam
U biti, jakčal je bio svojevrsni prirodni hladnjak napravljen od posebnog izolacijskog materijala zvanog sarooj, a konstruiran tako da i usred vrelog ljeta može čuvati led i hranu hladnom. Bio je kupolastog oblika i, uglavnom, djelomice ukopan u tlo radi bolje izolacije.
Shematski prikaz jakčala. Izvor AI ChatGPT
Kupola jakčala je bila prilično velika, visine 10 do 15 metara i s debelim zidovima, nikada tanjim od dva metra, građena od posebne mješavine zvane sarooj, kombinacije gline, pijeska, pepela, jaja, kozjih dlaka i vapna. Uz to što je bila vodootporna, mješavina je bila i izvrstan toplinski izolator. Donji je dio jakčala bio ukopan u zemlju tvoreći podrum dubine i do 20 metara. Jakčali su imali i ventilacijske otvore na vrhu koji su omogućavali stvaranje prirodne konvekcije kojom se osiguravao izlazak toplog i ulazak hladnog zraka. Često su na južnoj strani imali podignut zid koji bi stvarao sjenu na osunčanoj strani i time smanjivao njihovo zagrijavanje.
Funkcioniranje je bilo vrlo jednostavno. Zimi bi se voda ostavljala u plitkim bazenima gdje se noću zaledila, a potom se led ručno prenosio u jakčal i slagao u slojevima između koji se stavljao izolacijski materijal, ponajviše slama. Led je tako mogao opstati tijekom cijele godine, čak i tijekom vrućih ljetnih mjeseci, te se koristio za čuvanje hrane od kvarenja, hlađenje pića pa čak i za proizvodnju sladoleda! Na kraju, jakčal je bio i znak prestiža i bogatstva jer nije si ga baš svatko mogao priuštiti!
Unutrašnjost jakčala. Izvor: Qalam