Popularna meteorologija
Rekordni El Niño u zadnjih 50 godina
Ove smo godine svjedočili izvanrednim vremenskim i klimatskim anomalijama diljem svijeta, uključujući epizode povijesnih suša i poplava, mjesečne temperaturne rekorde od kada postoje mjerenja, najtoplije zabilježene temperature oceana i rašireno izbjeljivanje koralja. Nakon gotovo jednog desetljeća uglavnom neutralnih ili neuobičajeno hladnih uvjeta u tropskom Pacifiku, razvija se El Niño koji se po snazi može mjeriti s nekim od najvećih događaja u posljednjih 50 godina.
Hrvatski znanstvenici, ponajprije oni iz domene atmosferske fizike i klimatologije, ovoga su utorka, 13. studenog 2023. imali priliku iz prve ruke vidjeti dokaze koji upućuju na to da bi amplituda ciklusa El Niño Southern Oscillation (ENSO), čija je topla faza El Niño, a hladna faza La Niña, mogla biti pojačana temeljnim trendovima globalnog zatopljenja tijekom posljednjih nekoliko desetljeća te da su klimatske promjene i El Niño koji se razvija sinergijski pridonijeli nizu ekstrema koji su se dogodili u 2023. godini.
Te nam je dokaze, na, rekao bih tipično „američki“ način – razumljiv laicima i ujedno dovoljno stručan profesionalcima te svima nadasve zanimljiv, predstavio Dr Sci Michael McPhaden, viši znanstvenik u NOAA-inom Pacific Marine Environmental Laboratory u Seattleu u Washingtonu.
U uvodnom dijelu predavanja, Dr McPhaden je ukratko objasnio sam pojam El Niña – zagrijavanja površine istočnog ekvatorijalnog Pacifika te kako, zajedno s klimatskim promjenama, imaju nevjerojatno velik utjecaj na ekstremne vremenske događaje, od najgorih suša u Amazonskom bazenu, nezapamćenih poplava u Somaliji pa sve do činjenice kako bi ova godina mogla biti najtoplija od kada postoje mjerenja.
Za manje upućene u problematiku El Niña i La Niñe, Dr McPhaden je ukratko objasnio ciklus takozvanih El Niño - La Niña južnih oscilacija (ENSO) predstavivši El Niño kao toplu, a La Niñu kao hladnu fazu. Potom je njihovu izmjenu povezao i s promjenom nagnutosti i dubine termokline – sloja u vodenim masama, morima, oceanima i jezerima gdje dolazi do nagle promjene temperature s dubinom. Na kraju uvodnog dijela, Dr McPhaden je grafički, vrlo jednostavno prikazao ENSO utjecaje na globalne vremenske obrasce. El Niño izaziva visoke temperature i suše na zapadnom Pacifiku, u Australiji, jugoistočnoj Aziji, zapadnoj obali Sjeverne Amerike te Amazonskom bazenu. Vrlo grubo pojednostavljeno, La Niña ima suprotan učinak.
U nastavku predavanja vidjeli smo analizu pojavnosti i intenziteta obje pojave u zadnjih četrdesetak godina te ovogodišnjih anomalija koje upućuju da je u tijeku stvaranje jednog od ekstremnih El Niña. Dokazi su bili popraćeni podacima mjerenja temperatura površine Pacifika te vjetrovima i usporedba s rezultatima numeričkih modeliranja.
Najzanimljiviji dio je, barem meni, bio dio u kojem smo čuli tri načina na koje klimatske promjene i ENSO međusobno djeluju kako bi utjecali na ekstreme. Prvi je da klimatske promjene pojačavaju utjecaj ENSO-a, drugi da pojačavanju njegove varijacije i treći da ENSO utječe na globalne srednje površinske temperature.
U prvom slučaju ENSO i klimatske promjene porastom temperature omogućuju veće „skladištenje“ vodene pare u atmosferi, a time i porast oborina na jednoj i ekstremne suše na drugoj strani.
Koristeći povijesne podatke te rezultate istraživanja paleoklimatologije, pokazao je kako su se nakon 1960. godine pojačale varijabilnosti El Niña i La Niñe, odnosno, ekstremi su postali puno veći i izraženiji. Na kraju, to su potvrdile i numeričke simulacije s nekoliko različitih klimatskih scenarija. Što se tiče prognoze, 38 od 43 modela, oko 88 %, daju porast amplituda ENSO-a od 10-20 % u scenariju visokih emisija stakleničkih plinova.
Termička veza između oceana i atmosfere pokazuje veliku korelaciju. Tijekom El Niña oceani gube toplinu predajući je atmosferi te apsorbiraju više topline iz atmosfere tijekom La Niñe.
Nakon predavanja, u dijelu s pitanjima, postavljeno je jedno vrlo zanimljivo: „Koliko ENSO utječe na vrijeme i klimu u Europi?“. Odgovor je bio zanimljiv. Načelno da, no, Europa je prilično daleko, na drugom kraju globusa te prilično sjevernije od ekvatora pa je teško razlučiti utjecaj El Niña i La Niñe od lokalnih utjecaja. Možda bi se utjecaj mogao „izdvojiti“ na zapadnoj obali Europskog kontinenta, ali bilo bi to teško.
Na kraju mi se svidjela jedna McPhadenova izjava: „Statističku korelaciju dviju pojava je lako utvrditi, ali pronaći fizikalni mehanizam koji ih povezuje je sasvim druga stvar.“
