Klimatske promjene
Izvjesno je brzo otapanje antarktičkog leda, čak i uz ispunjene ciljeve smanjenja emisija
Na dnu svijeta, plutajući rubovi jedne od golemih ledenih ploča koje prekrivaju Antarktiku suočavaju se s nevidljivom prijetnjom, onom koja bi mogla povećati razinu mora diljem svijeta – tope se odozdo.
Kako se planet zagrijava, veće količine tople vode „kupaju“ donje strane ledenih ploča zapadne Antarktike, divovskih „jezika“ leda na krajevima ledenjaka. Sama njihova masa sprječava da led na kopnu brže otiče u otvoreno more. Kako se ploče tope i stanjuju, sve više kopnenog leda kreće se prema oceanu, što na kraju pridonosi porastu razine mora. Smanjenje emisija fosilnih goriva moglo bi usporiti ovo topljenje, ali znanstvenici nisu sigurni koliko.
Istraživači u Britaniji provjerili su brojke i došli do otrežnjujućeg zaključka: određena količina ubrzanog topljenja je u biti zaključana. Čak i kad bi zemlje ograničile globalno zagrijavanje na 1,5 stupnjeva Celzijusa, ili 2,7 Fahrenheita, to ne bi puno pomoglo da se zaustavi stanjivanje ledenih ploča koje prekrivaju zapadni Antarktik. Pri tome, ostati ispod 1,5 Celzijusa najambiciozniji je cilj Pariškog sporazuma i trenutno je malo vjerojatno da će se postići.
Santa leda koja pluta vodama Amundsenovog mora, izvor: wikipadia.org
Porast razine mora – neizbježan!
"Čini se da smo možda izgubili kontrolu nad topljenjem ledene police zapadnog Antarktika tijekom 21. stoljeća", rekla je na konferenciji za novinare jedna od istraživača, Kaitlin A. Naughten, znanstvenica za oceane iz British Antarctic Survey. "To vrlo vjerojatno znači određeni porast razine mora koji ne možemo izbjeći." Nalazi dr. Naughten i njezinih kolega, koji su objavljeni u časopisu Nature Climate Change, pridružuju se tmurnim prognozama za led na zapadnoj strani zaleđenog kontinenta.
Dva ledenjaka koja se najbrže kreću u regiji, Thwaites i Pine Island, desetljećima gube goleme količine leda u ocean. Znanstvenici pokušavaju odrediti kada bi stakleničke emisije mogle gurnuti ledenu ploču zapadnog Antarktika preko "točke preokreta" nakon koje će njeno urušavanje postati brzo i teško za preokrenuti, ugrožavajući obale diljem svijeta u narednim stoljećima.
Pine Island ledenjak, izvor: wikipadia.org
Unatoč tome, smanjenje emisija plinova koji zadržavaju toplinu moglo bi spriječiti otapanje još većih količina antarktičkog leda u mora. Istočni antarktički ledeni pokrivač sadrži oko 10 puta više leda od zapadnog antarktičkog, a prošle studije sugeriraju da je manje osjetljiv na globalno zagrijavanje, iako su neka nedavna istraživanja osporila to stajalište.
“Još uvijek možemo spasiti ostatak antarktičkog ledenog pokrivača,” rekao je Alberto Naveira Garabato, oceanograf sa Sveučilišta u Southamptonu koji nije bio uključen u novo istraživanje, “ako naučimo iz svoje neaktivnosti u prošlosti i počnemo smanjivati emisije stakleničkih plinova sada."
Plavi led na jezeru Fryxell u Transantarktičkim planinama / izvor: wikipadia.org
Dr. Naughten i njezini kolege usredotočili su se na međuigru između ledenih ploča i vode u Amundsenovom moru, koji je dio Južnog oceana koji ispire ledenjake Thwaites i Pine Island.
Istraživači su prvo upotrijebili računalne simulacije za procjenu promjena temperature oceana i rezultirajućeg otapanja ledenih ploča koje se tamo dogodilo u 20. stoljeću. Potom su to usporedili s potencijalnim promjenama u nekoliko smjerova globalnog zatopljenja u 21. stoljeću, od vrlo optimističnih do nerealno pesimističnih.
Otkrili su da bi se voda na 200 do 700 metara, ili 650 do 2300 stopa, ispod površine Amundsenovog mora mogla zagrijati više od tri puta brže u nadolazećim desetljećima u usporedbi s prošlim stoljećem, gotovo bez obzira na to što se događa s emisije.
Kad bi se globalno zagrijavanje ograničilo na 1,5 stupnjeva Celzijusa u usporedbi s predindustrijskim uvjetima, temperature u Amundsenu bi se nešto izravnale nakon otprilike 2060. godine. U najpogubnijoj putanji emisija, nasuprot tome, zagrijavanje oceana bi se još više ubrzalo nakon 2045. godine.
Razlog zašto razlike nisu veće je taj što na temperature vode u ovom dijelu Južnog oceana ne utječe samo zagrijavanje atmosfere koje pokreću ljudi, već i prirodni klimatski ciklusi kao što je El Niño, rekao je dr. Naughten. Razlike u različitim putanjama emisija, rekla je, male su u usporedbi.
Studija vjerojatno neće biti posljednja riječ o sudbini ledenih ploča zapadnog Antarktika. Podatke o topljenju tamo znanstvenici su počeli prikupljati tek 1994. godine, a zbog teškoća mjerenja u tako ekstremnim uvjetima, podaci su još uvijek rijetki.
"Ovdje se gotovo u potpunosti oslanjamo na modele", rekla je dr. Naughten.
Kada su matematički prikazi stvarnosti najbolja dostupna opcija, znanstvenici radije testiraju svoje hipoteze koristeći više hipoteza kako bi bili sigurni da njihovi nalazi nisu proizvod hirova određenog modela. Dr. Naughten i njezini kolege koristili su samo jedan model interakcije između leda i oceana.
Ipak, metode njihove studije uglavnom su u skladu s prošlim nalazima, rekao je Tiago Segabinazzi Dotto, znanstvenik iz Nacionalnog centra za oceanografiju u Britaniji koji nije bio uključen u novo istraživanje.
To obalnim društvima daje razloga da ozbiljno shvate predviđanja studije i planiraju još više razine mora, rekao je.
Satelitska slika santi leda stvorenih kada se urušio antarktički ledeni greben. / NASA, putem Associated Press.
Izvor teksta: Times.com
Naslovna fotografija: Mount Vinson ili Vinsonov masiv, najviši vrh na Antarktiku, na 4892 metra (16050 stopa) / izvor: wikipadia.org
