
Nedavno je u medijima odjeknula vijest kako se Švedska vraća tradicionalnim obrazovnim metodama, tj. vraća se tiskanim knjigama, a smanjuje upotrebu digitalnih alata! Zašto? Jednostavno, shvatili su da pretjerana digitalizacija dovodi do neželjenih posljedica! Te neželjene posljedice su opadanje osnovnih vještina učenika, narodnim jezikom rečeno, djeca postaju nepismena. Možda će s vremenom vještina pisanja rukom postati gotovo zanemarena, ali vještina čitanja će zasigurno uvijek biti potrebna.
Kao danas se sjećam kako i kada sam naučila čitati i pisati. Bilo je to na jesen kada je moj tri godine stariji brat krenuo je u školu. Živjeli smo u malom jednosobnom stanu i u to vrijeme nije bilo cjelodnevnog boravka u školi pa je mama svakodnevno s njim vježbala čitanje i pisanje. Pamtim to kasnojesensko poslijepodne, kada su vježbali pisati malo pisano slovo „s“. Savladala sam ga prije njega, a ubrzo i ostala slova. Naučila sam čitati i otkrila čaroban svijet knjiga. Moj brat nikada nije zavolio čitanje. Danas razmišljam o njemu kao o djetetu s mogućom disleksijom, a ne djetetu koje nije voljelo čitati – možda mu je čitanje, naprosto, bilo teško! U školi su mami objašnjavali da je on samo lijen. Nekada su disleksičnu djeca prozivali lijenom, danas znamo da je u pitanju ozbiljna teškoća koja djetetu otežava povezivanje slova u riječ, a samim time i čitanje. Sve je više djece kojoj se u školi otkriva disleksija i ona postaje sve veći problem. Procjenjuje se da oko 15 % djece ima problema s čitanjem. Disleksična djeca, osim teškoća čitanja, nerijetko imaju teškoće učenja, uglavnom selektiranja bitnog od nebitnog sadržaja. Čitanje, kao ni pisanje, nije vještina s kojom se rađamo, to je vještina koju trebamo usvojiti. Da bi ju dijete usvojilo, potrebno je “dobro pripremiti teren”. Dijete mora prvo usvojiti predčitalačke vještine odnosno prepoznavati glasove u riječi, usvojiti sintezu i analizu riječi tj. sastavljanje i rastavljanje riječi na slogove, a potom i glasove. Onog trena kad dijete to usvoji, ono je spremno za čitanje.

Zašto je toliko važno čitati djeci od najranije dobi? Svatko tko ima dijete ili radi s djecom zna da dijete, poput spužve upija sve oko sebe, ponekad i ono što ne bismo željeli. Također znamo da djeca uglavnom uče oponašanjem. Gledajući roditelje koji čitaju i ono će poželjeti slikovnicu ili strip. Ukoliko ste vi dio slobodnog vremena „prikopčani“ na mobitel i dijete će poželjeti mobitel. U vrtiću, pošto nema mobitela, djeca crtaju mobitele i tablete zamišljajući kako se igraju na njima. Sve teže ih je motivirati na slušanje priča ili razgledavanje i čitanje slikovnica.
Kako doći do toga da dijete poželi slušati priču ili slikovnicu? Slušanje je jedna od govornih aktivnosti s kojom se dijete prvo susreće. Zvukovi i riječi koje čuje već po rođenju, s vremenom tvore djetetov svijet. S vremenom u njega implementiraju gramatiku, izgovor i u konačnici dijalekt. Slikovnice pomažu djetetu otkriti svijet pisane riječi. Čitanjem se razvija spoznajni svijet djeteta, razvija govor i obogaćuje rječnik, zadovoljava djetetova potrebe za nečim novim. Razvija se sposobnost pamćenja i pamćenja logičkih odnosa, navikava dijete na korištenje knjige od najranije dobi, razvija potrebu za knjigom. Čitanje ima višestruke pozitivne učinke na socio-emocionalni razvoj, a putem zajedničkih trenutaka čitanja gradi se uzajamnost i bliskost sa članovima obitelji. Zajedničkim čitanjem dijete zadovoljava svoje potrebe za sigurnošću, prihvaćanjem, pažnjom, ljubavi i uvažavanjem. Jednako tako, putem čitanja dijete upoznajemo s različitim osjećajima, povezujemo događaje s psihološkim stanjima likova iz slikovnica, a samim time dijete širi spoznaje o unutrašnjem životu drugih ljudi te spoznaje kako su osjećaji prirodna reakcija na vanjske situacije. Čitanjem djetetu potiče se razvoj govora, obogaćuje fond riječi, uče nove činjenice i pojmovi te dopuštamo djetetu da jasno izrazi svoje misli, osjećaje i iskustva.
Stručnjaci se slažu, stvaranje malog rituala čitanja knjiga svake večeri dugoročno može učiniti čuda za djecu! Za čitanje nikad nije prerano, za svaku dob postoje prikladne priče i slikovnice. Čitanje za laku noć je idealno: tada možete biti opušteni i vi, a djeca ne vole rastanak u noć - bliskost u čitanju opušta, daje sigurnost. To vrijeme provedeno zajedno vrlo je važno za vaše zajedničko druženje i djetetu će uvijek biti lijepa uspomena na djetinjstvo. Za mene kao roditelja, jedno od najdražih sjećanja na sinovo rano djetinjstvo je kad s njim ušuškanim u krevetu, sjedim pored njega i čitam mu priču za laku noć. Nama je to bio svakako jedan od najljepših rituala, roditelji trebali to što češće prakticirati, krajnje je jednostavan, ali višestruko značajan.

Zašto je važno čitati djeci i poticati čitanje u kasnijoj dobi? Čitanje donosi brojne prednosti za djetetov razvoj:
Što čitati djetetu? Što su djeca mlađa priče bi trebale biti kraće i jednostavnije. Kako dijete raste, sposobnosti razumijevanja kao i interesi se obogaćuju pa bi priče mogle postati kompliciranije i složenije. Čitanje slikovnica maloj djeci omogućuje da se lakše koncentriraju i razumiju priču putem povezivanja slike i teksta s onim što se govori. Kako biste dijete što aktivnije uključili u čitanje, razgovarajte s njim o priči, postavljajte mu pitanja, dozvolite da lista stranice slikovnice. Ako pričate priču, maloj djeci je važno dosljedno pričanje priče, ne mijenjajte priču jer će vas dijete ispravljati i tražiti da svaki put pričate na isti način. Obratite pažnju na to kakve priče vaše dijete voli, čitanje i pričanje priča treba biti ugodan doživljaj i za vas i za dijete. Dobro je birati kvalitetne slikovnice, ali zapamtite da je bolja bilo kakva slikovnica od nikakve. Kako vaše dijete raste, odvedite ga u knjižnicu, učlanite ga, neka kako odrasta samostalno bira slikovnice i knjige i otkriva taj čarobni svijet čitanja.
Fotografije: pixabay.com