Popularna znanost
Dijete kao istraživač
Svako dijete od samog svog rođenja je pravi mali istraživač. Samim činom rođenja dijete se našlo u potpuno nepoznatom okruženju, u posve nepoznatom svijetu. Prve spontane istraživalačke aktivnosti dijete započinje već u prvim tjednima i mjesecima života, a imaju izrazito važnu ulogu tijekom cijelog ranog djetinjstva. Njegova velika otkrića započinju razvojem prvih pokreta i prate napredovanje motorike - njenim napredovanjem napreduju i djetetova istraživanja. Opipavanjem svog tijela ili predmeta, promatranjem, stavljanjem u usta, privlačenjem, gužvanjem, stiskanjem, bacanjem, udaranjem započinje život djeteta kao pravog istraživača. Prva istraživanja i doživljaji dovode do ugode ili neugode te prve selektivnosti. Ugodu dijete želi ponoviti, a neugodu izbjeći ili odstraniti. Profesorica dr. Arijana Miljak smatra da djeca istražujući otkrivaju osobine i svojstva svega što ih okružuje. Istraživanje, eksperimentiranje i otkrivanje važno je za djetetov opstanak i razvoj.
Djetetov je um oduvijek bio velika zagonetka. Intelektualne se sposobnosti razlikuju od djeteta do djeteta i od velike su važnosti u svjetlu današnjeg brzog napretka svijeta. Razvoj intelektualnih sposobnosti utječe na budući djetetov život kao i uspješnost u savladavanju određenih jednostavnih životnih problema pa sve do onih koji zahtijevaju veći napor. Intelektualni, spoznajni, razvoj podrazumijeva sposobnost spoznavanja vanjskog svijeta te uočavanje veza i odnosa među pojavama i stvarima. Dugo se o važnosti intelektualnog odgoja nije govorilo. Ljudi nisu bili svjesni da inteligencija nije samo rezultat genetike, već da na nju utječu i ostali čimbenici. Jean Piaget svojom je teorijom intelektualnog razvoja djeteta to i dokazivao. Istraživao je i tumačio sposobnosti djeteta: kako dijete misli i uči od samog rođenja pa do kraja adolescentske dobi kada sam kognitivni razvoj i prestaje. Dijete gleda kao pojedinca koji je u određenoj životnoj dobi sposoban spoznati stvari oko sebe, uočavati veze i odnose između sebe i svijeta, a čime je u mogućnosti i riješiti problem koji se pred njim nađe. Piaget na djetinjstvo gleda kao na presudno razdoblje, na plodno tlo kada okolina djeteta, pod kojom podrazumijeva roditelje, odgojitelje, učitelje i sve ostale odrasle osobe koje su s njim u neposrednom doticaju, trebaju usmjeriti svoju pažnju na to da djetetu omoguće razvoj intelektualnih sposobnosti, te da mu pruže zdrav cjelokupni razvoj koji je i cilj svakog odgoja. Svako dijete je pojedinac za sebe i ne može mu se pristupiti prema nekom standardiziranom i univerzalnom pravilu. Svako dijete uči i istražuje svojim tempom i prema svojim mogućnostima.
Suvremena pedagogija zagovara dječja istraživanja. Istražujući, djeca uče. Umjesto pukog poučavanja, znanje se prenosi igrom – najstarijim i najzanimljivijim oblikom učenja. Kroz igru, djeca imaju mogućnost izraziti sve svoje potencijale. Voda, zemlja, zrak, zvuk, magnetizam, svjetlost, šuma, drvo, težina, mirisi, boje, svemirska prostranstva… potiču djecu na istraživanja. Poslužit ću se primjerom iz vlastite prakse. Djeca obožavaju vodu. Voda je prapočetak svega i jedan od uvjeta našeg opstanka na zemlji. Dijete se s njom susreće od svog postanka, u njoj raste zaštićeno od vanjskog svijeta, stoga nije čudno što je voda element igre koji djeca neobično vole. Voda može teći, stajati, padati, kapati, ulijevati se, izlijevati. Voda mijenja agregatna stanja, može se istraživati plovnost, propusnost, topivost vode. Za toplih ljetni dana omogućite djetetu da istražuje vodu, sigurno će uživati u toj igri u kojoj će i mnogo spoznati o vodi. Osim toga voda za dijete ima i druge vrijednosti, voda opušta, smiruje i uravnotežuje. Nerijetko se voda koristi u terapeutske svrhe kod djece s poremećajem pažnje i koncentracije, motoričkim i senzoričkim teškoćama.
Zrak je također element bez kojeg nema života. Za razliku od drugih prirodnih elemenata, zrak ne vidimo, ne možemo ga opipati, a ipak znamo da je svuda oko nas. Zrak može biti topao, hladan, s djecom možemo istraživati zrak kao pokretač zmajeva i vjetrenjača. Dijete otkriva i mogućnost kako zrak stvara energiju. Želimo li djetetu dokazati kako biljke dišu, prekrijte ih prozirnom vrećicom i ostavite ih tako neko vrijeme. Dijete će uvidjeti kapljice vode na stijenkama vrećice. Zaključit će da u biljkama ima vode. Za njega je to čarolija. Tu čaroliju pokušajte djetetu objasniti na njemu razumljiv način. Udah ili izdah su uz rad srca osnovne funkcije našeg organizma, kao što za sve živo na ovom svijetu treba zrak, tako je zrak potreban i za rad našeg organizma. Sve to početak je velikih otkrića malog djeteta.
Blato, odnosno zemlju dijete istražuje s posebnim interesom. Već prvi koraci koji ga vode u život, najčešće ga vode preko blata. Gnječeći blato, radeći kolače od blata dijete usavršava svoju finu motoriku i priprema se za svijet znanja u kojem će trebati i pisati. Prve neformalne predvježbe pisanja započinju upravo u igri blatom i pijeskom, stoga ne sprječavajte dijete u tome. Često roditelji negoduju zbog prljavštine koju ta igra nosi sa sobom, međutim, djetetu donosi neizmjeran užitak. Stoga dragi roditelji, kada se dijete zamaže u igri od glave do pete, znajte da je vaše dijete imalo predivan dan prepun igre i istraživanja. Igru zemljom može se obogatit neizostavnim plodovima.
Djeca često trgaju lišće, latice cvijeća, prikupljaju žirove, kestenje i razne plodine kako bi obogatili svoju igru. Kako iz zemlje može niknuti život, dijete će otkriti stavljanjem sjemenke u zemlju i praćenjem rasta i razvoja. Briga i redovito zalijevanje donijet će uspjeh, a dijete će biti sretno zbog svog doprinosa ovoj čudesnoj svevremenskoj pojavi. Za djecu će to biti poticajno istraživanje jednog od mnogih svojstava zemlje. Šuma je također nepresušan izvor istraživačkih aktivnosti kao i zdravih aktivnosti važnih za djetetov razvoj. Šuma vabi na istraživanje, igru ili vježbanje. Panjevi pozivaju djecu na prebrojavanje godova - godina, drveće nudi svoja debla za penjanje, opipavanje strukture kore, pretraživanje mahovine i razna senzorička iskustva koja dijete ne može iskusiti nigdje drugdje osim u prirodi. Kada dijete ugleda stablo raširenih grana, ne dvoji treba li se popeti. Ono se jednostavno penje. Nedavno se jedno vrtićko dijete popelo na drvo u voćnjaku koji smo posjetili, ali nije znalo kako sići. Na moj upit, pa kako si se popeo, odgovorilo je: „Ne znam, samo sam se popeo“. Pokušavajući, uspješno je sišlo prepuno samopouzdanja. Na livadi se djeca mogu kotrljati, time će upoznati osnovne fizikalne zakone, kako je kosina povezana s brzinom kotrljanja.
Priroda je uvijek tu da pomogne djetetu u njegovu razvoju, samo joj trebamo dozvoliti. Potičimo djecu da istražuju i otkrivaju prirodu oko sebe. Djeca su prirodno znatiželjna, stoga pružimo im mogućnost da istražujući novi i nepoznati svijet koji ih okružuje, razviju i svoj puni potencijal. Hoće li dijete jednog dana postati Indiana Jones ne znam, ali znam da je važno da ga okružje na to stalno ohrabruje i potiče. Bez istraživanja nema ni kreativnosti. Samo mozak koji je u stanju kreativno razmišljati u stanju je zamisliti nezamislivo. Svijet kakav danas poznajemo mijenjali su i stvarali kreativni umovi, a on danas, više nego ikada treba puno kreativnih ljudi u svim područjima života. Razvijajmo sposobnost djetetovog uvida u sve ljepote prirode, jer kada dijete istinski voli prirodu, ono u prirodi osjeća duboku radost života. Na taj način djeca postaju brižni čuvari naše i svoje bolje budućnosti, budućnosti našeg jedinstvenog i prekrasnog planeta.
Ideje za igru i istraživanje kod kuće...
Fotografije: pixabay.com
