Popularna znanost
Što je crvenije: zora ili suton?
Pitanje je koje si ljudi baš često i ne postavljaju, možda zato što je puno manje svjedoka izlasku nego zalasku Sunca.
Zasigurno će puno više ljudi reći kako su zalasci crveniji od izlazaka. No, jesu li u pravu? Boja neba, a time i boja tijekom izlaska i zalaska Sunca posljedica je raspršenja svjetlosti u atmosferi. Kako svjetlost u zoru i u smiraj prelazi jednak put od horizonta do promatrača, boje izlaska i zalaska bi trebale biti jednake!
Zora u Zagrebu. Fotografija: Dubravka Canjko
Zalazak u Zagrebu. Fotografija: autor članka.
Zašto će onda većina svjedoka tvrditi kako je zalazak crveniji od izlaska? Dva su razloga!
Fiziološki razlog
Instrument kojim promatramo svijet je naše oko, a receptori svjetla se nalaze na unutrašnjoj strani oka, u sloju koji nazivamo mrežnica ili retina.
Sastavni dijelovi ljudskog oka. Receptori svjetla se nalaze u sloju koji nazivamo mrežnica ili retina.
Ljudsko oko reagira na tri boje, plavu, crvenu i zelenu. Sve su ostale boje produkt našeg mozga koji kombinira signale o te tri boje koji mu dolaze iz oka. Drugim riječima, mi doslovno vidimo očima, a gledamo mozgom.
Shematski prikaz presjeka mrežnice. Za detekciju boje zaduženi elementi zvani čunjići, a intenziteta štapići.
Funkcioniranje čunjića i štapića je jednostavno. I jedni i drugi stvaraju pigment koji se, pod utjecajem svjetlosti, raspada i kod raspada stvara električni impuls koji putem očnog živca dolazi u moždani centar za vid. Količina pigmenta je ograničena i stvara se kada oko „ne radi“. Kako količina pigmenta opada tako opada i mogućnost detekcije boja. Ujutro, nakon „noćnog“ režima rada, čunjići su puni pigmenta i možemo razlikovati više boja, a kako dan odmiče, pigmenta je sve manje i razlikujemo sve manje boja.
Zastupljenost, nazovimo ih po boji koju registriraju, plavih, crvenih i zelenih čunjića nije jednaka. Najviše je crvenih, oko 64 %, trećina ih je zelenih, a najmanje plavih, tek oko 2 %. Predvečer je gotovo sav pigment iz zelenih i plavih čunjića potrošen te će do mozga dolaziti najviše električnih impulsa iz crvenih pa će on stvoriti puno „crveniju“ sliku nego kada gledate izlazak. Tijekom izlaska će dolaziti puno više impulsa iz zelenih i plavih čunjića nego tijekom zalaska pa će jutro izgledati manje crveno.
Čunjići i štapići mrežnice u oko majmuna.
Fizikalni razlog
Na zalasku sunca nebo je puno onečišćenja, uglavnom proizvedenih ljudskom aktivnošću te čestica koje nosi vjetar. Tijekom noći vjetrovi jenjavaju, urbane aktivnosti koje stvaraju smog se smanjuju, a atmosfera se čisti. Zora je jasnija nego u bilo koje drugo doba dana. Više prašine i smoga pri zalasku može imati učinak raspršivanja svjetlosti po većem dijelu neba, stvarajući veći zastor boja, dok su boje izlaska sunca više fokusirane oko Sunca. Što god vam se više sviđa, često možete razlikovati izlazak od zalaska sunca po tome što ovo drugo izgleda kaotičnije, a prvo urednije. I kada kupujete nešto za što vam je važna njegova boja, napravite to ujutro.
Na kraju, ne sumnjam da ćete se svi složiti kako su zalasci Sunca romantičniji, uzbudljiviji od izlazaka. Ipak, u svakome od nas još uvijek živi zapreten duh davnih predaka kojima je zora bilo obećanje novog dana, a sumrak veselje da ga je preživio! Povremeno ga oslobodite!
Zalazak Sunca na Jarunu. Fotografija: autor članka.
