Naslovna fotografija: Jeanene Fisher
Ostale fotografije: pixabay.com
“U igri s prirodnim materijalima djeca razvijaju izvrsne komunikacijske vještine, pristojnost, ustrajnost, strpljenje, maštu i kreativnost. Šumski vrtić i priroda omogućuju djeci da budu djeca u pravom smislu te riječi i upravo zbog toga mogu odrasti u odgovorne, društveno kompetentne, samouvjerene i neovisne članove društva”, kaže Anke Wolfram, članica Uprave za odgoj i obrazovanje u Državnoj udruzi za šumske i prirodne vrtiće u Bavarskoj.
Dok se sa sjetom prisjećam vlastitog djetinjstva, naviru mi uspomene na igre u blatu, na livadi iza Kraša, koja mi se činila ogromnom, dok smo lovili punoglavce u barama, ostalim još od bombardiranja borongajskog aerodroma tijekom drugog svjetskog rata. Imala sam sreće da sam odrastala i u neposrednoj blizini potoka Bliznec i Maksimira. Njegova stara, gusta šuma bila je poligon za igru djeci moje generacije, neiscrpno vrelo predivnih mogućnosti za istraživanje, uživanje i razvijanje ljubavi prema prirodi, koja traje do danas. Međutim, kako s godinama dolazi do sve veće urbanizacije, šume se sve više sijeku, livada i zelenih površina sve je manje, mnoga djeca današnjeg vremena uskraćena su za jedinstveno iskustvo suživota s prirodom.
Odrasli su danas sve zastrašeniji mnogim, po njima opasnim, situacijama koje prijete sigurnosti djeteta. Zbog prevelike želje za zaštitom, djecu često stavljaju ”pod stakleno zvono”. Strah od padova, ozljeda, prometa, naša pretjerana briga i želja za sigurnošću djece, dovode do narušavanja njihovog prirodnog razvoja, kako motoričkog, senzoričkog, tako i socijalnog. Suvremeni život doveo je do toga da se sve više djece muči s alergijama, motoričkim teškoćama, teškoćama iz spektra senzornog razvoja. Mnogo je djece koja rastu usamljena i pomalo depresivna. Današnja igra više nije igra djece u “čoporu”, kakvih se sjećam, već igra u kojoj sudjeluje najviše dvoje ili troje djece. Nerijetko, ispred ekrana. Mnoga znanstvena istraživanja ukazuju na brojne prednosti, ali i posljedice nedovoljnog boravka u prirodi. Jedan od novijih pristupa u odgoju i obrazovanju djece je Outdoor pristup. Moderna odgojno obrazovna paradigma sve više uviđa tu otuđenost od prirode kao razlog mnogim teškoćama u razvoju djeteta. Stoga se sve više okreće povratku prirode u život djece. Taj je pristup postao popularan u 50-im godinama prošlog stoljeća u Danskoj. Prvi šumski vrtić otvorila je Ella Flatau u Danskoj, početkom 1950-ih. Često je provodila vrijeme za svojom djecom i djecom iz susjedstva u obližnjoj šumi, što je pobudilo interes roditelja. Pokrenuli su inicijativu za pokretanje prvog šumskog vrtića. Potom su otvoreni šumski vrtići u Švedskoj i Njemačkoj.
I u našoj zemlji, nedaleko od Pule, u šumi Tivoli, otvorio se jedan takav, sasvim poseban vrtić - ime mu je Šumska djeca. Prvi je to vrtić ovakve vrste u Hrvatskoj. Otvorila ga je Frančeska Miličević.
Šumski vrtići razlikuju se od redovnih vrtića jer nemaju unaprijed određen kurikulum, a svakodnevne aktivnosti ovise o interesima djece, kao i godišnjim dobima. Učenje se odvija u prirodi, u svim vremenskim prilikama, a djeca se, umjesto komercijalnim didaktičkim materijalima, spretno služe pilom i čekićem. Svatko dijete ( 3-7 godina) dolazi s opremom za boravak na otvorenom. U ruksaku se nalazi termo jastuk, boca za piće i užina za odmor vani, u šumi. Tijekom igre, dijete na razigran način upoznaje raznolikost prirode. Upoznaje miris mokrog lišća, doživljaj bosonogog gacanja po potoku, balansiranja na deblu, penjanja na drveće. Dijete kreira svoje igračke od stvari koje nađe u neposrednom okolišu. Važan je doživljaj promjena godišnjih doba, holističko učenje - iskustveno učenje. Nije važno da dijete nauči što više imena biljaka i životinja, već doživljaj prirode i traženje odgovora na pitanja, promatranjem i eksperimentiranjem.
Igraju se igara koje sva djeca vole igrati: vitezova, građenja kućica/skloništa, dućana ili obiteljskih igara. Razlika je u tome što su jedine igračke one koje nudi priroda. Promatrate li tu djecu, brzo ćete vidjeti da im ništa više nije potrebno, priroda nudi dovoljno materijala za dječje ideje. Mali vitezovi i princeze vježbaju kroćenje konja i rezbarenje novih mačeva. Djeca kuhaju čarobnu juhu od pijeska, cvijeća i komada drveta, izrađuju kolače i torte od blata, novac su im latice cvijeća i lišće. Sve to sjajna je podloga za razvoj kreativnosti i mašte!
Koja je dobrobit za djecu koja pohađaju šumski vrtić?
Što ako u mjestu u kom živite ne postoje šumski vrtići?
Što možete napraviti kako bi vaše dijete osjetilo barem dio atmosfere šumskih vrtića? Evo nekoliko ideja:
Kome je namijenjen šumski vrtić?
Šumski vrtić je pogodan za svu djecu. Živahna djeca, mali” hiperaktivci” ovdje imaju dovoljno prilika da ostvare svoju potrebu za kretanjem, a sramežljiva djeca uživaju u druženju u maloj grupi . Ali najvažnije od svega, djeca potpuno i neposredno uživaju tijekom boravka u šumi.
Znamo i svjesni smo da klimatske promjene i suvremeni ekološki problemi mijenjaju i odrastanje djece današnjice. Budući da se sve vrijednosti, stavovi i obrasci ponašanja usvajaju u najranijoj životnoj dobi, upravo je ovo pravi trenutak za početak provođenja odgoja i obrazovanja za održivi razvoj. Upravo je šuma prava lokacija za učenje i povezivanje s prirodom. Ona pruža mnoštvo mogućnosti osjetilnih iskustava, s nadom da će Šumska djeca bolje od nas čuvati ovu predivnu i čudesno lijepu Zemlju.