Popularna znanost

Trebamo li vjerovati znanosti ako ona ne vjeruje sama sebi?

23.09.2022.

autor: Nebojša Subanović

 

Da li biste radije vjerovali onome tko ne vjeruje sam sebi i stalno se preispituje, ili onome tko kontinuirano tvrdi da je u pravu i nikada ne preispituje svoje stavove?

 

Osnovna ideja znanosti je stalno preispitivanje. Svaka nova spoznaja podvrgnuta je preispitivanjima. Baš zbog toga mnogi prihvaćaju znanost kao pouzdani vodič u ono što bismo trebali vjerovati. Ipak, populacija onih koji ne vjeruju znanosti postaje sve veća i sve glasnija, a time i utjecajnija. Skepticizam oko nekoliko vrlo važnih pitanja doveo je do poricanja klimatskih promjena i oklijevanja oko cijepljenja. Nepovjerenje je dovelo i do kreiranja posve nelogičnih i besmislenih teorija urote, od zasijavanje iz aviona u komercijalnom zračnom transportu preko štetnosti G5 zračenja pa sve do tvrdnje da je Zemlja ravna ploča.

Iako mnogi odbacuju taj skepticizam, ostaje pitanje: zašto bismo trebali vjerovati znanosti?

Jedan od odgovora mogao bi biti taj da znanstvenici uvijek govore istinu. Je li zaista tako?

I znanstvenici su samo ljudi, često vrlo tašti, te su neki od njih skloni falsificiranju dokaza kako bi potvrdili svoje teze. Srećom, falsificirani se dokazi mogu raskrinkati, ali to uvijek ne ide ni brzo niti bezbolno. Koristeći svoje autoritete, neki su znanstvenici godinama, pa i desetljećima, „branili“ svoje „dokaze“, čak i po cijenu uništavanja života i znanstvenih karijera onih koji su ih htjeli osporiti.

Drugi odgovor spada u domenu Kvake 22. Svaka se teza u znanosti mora dokazati, provjeriti, ispitati. Ukoliko zadovolji, smatra se valjanom, u suprotnom se ili odbacuje ili modificira. Često se tek razvojem tehnologije, godinama i desetljećima nakon inicijalne potvrde, neke teze i zakoni ruše ili modificiraju. To znači da bi se ono u što znanstvenici danas vjeruju, već sutra moglo pokazati pogrešnim. Na primjer, u devetnaestom stoljeću popularna je frenologija tvrdila da izbočine na lubanji osobe mogu otkriti njene mentalne osobine. I tako se vrtimo u krug: teza – provjera – prihvaćanje, modifikacija ili odbacivanje - nova provjera…

Drugi odgovor bi mogao biti kako se znanost temelji na činjenicama i logici. Istina, ali i pobornici i skeptici imaju svoje „činjenice“ i „logike“. Mnogi poricatelji klimatskih promjena tvrde kako je globalno zatopljenje samo „teorija“.

Treći odgovor daje filozof znanosti Karl Popper. Po njemu, znanost napreduje pomoću onoga što naziva „nagađanja i opovrgavanja“.  Znanstvenici se suočavaju s nekim pitanjem i nude mogući odgovor. Ovaj odgovor je pretpostavka u smislu da se, barem u početku, ne zna je li točan ili pogrešan. Popper kaže da znanstvenici onda daju sve od sebe da opovrgnu ovu pretpostavku ili dokažu da je pogrešna. Obično se pobija, odbacuje i zamjenjuje boljom. Ona će se zatim testirati i na kraju zamijeniti još boljom. Za njega je srž znanstvene metode pokušaj pobijanja ili opovrgavanja teorija, što se naziva „načelo krivotvorenja“.   Ako znanstvenici nisu uspjeli opovrgnuti teoriju tijekom dugog vremenskog razdoblja, unatoč svim naporima, onda je u Popperovoj terminologiji teorija bila "potkrijepljena". Pitanje je i što konkretno znači termin „dugog vremenskog razdoblja“? Albert Einstein predvidio je postojanje gravitacijskih valova prije više od 100 godina, kao dio svoje opće teorije relativnosti, a znanstvenici su ih uspjeli detektirati tek 2015. godine! Treći mogući odgovor zašto bismo trebali vjerovati onome što nam govore znanstvenici leži u činjenici da, unatoč svim naporima, nisu uspjeli opovrgnuti ideju za koju nam govore da je istinita.

Povjesničarka znanosti Naomi Oreskes proširuje Popperovu tezu uvodeći pojam konsenzusa relevantne znanstvene zajednice. Po njoj teza postaje istinita ako je ta ista znanstvena zajednica dala sve od sebe da je opovrgne, ali nije uspjela. Taj proces ima nekoliko ustaljenih koraka. Znanstvenik daje kolegama svoj rad o nekoj ideji te oni pokušavaju pronaći nešto pogrešno. Nakon toga autor piše recenzirani rad o toj temi. Ukoliko arbitražni suci smatraju da je rad dovoljno vrijedan, bit će objavljen. Drugi znanstvenici, potom, mogu tu ideju podvrgnuti eksperimentalnim testovima. Ukoliko prođe dovoljan broj testova, može se postići konsenzus da je točna.

Aktualni primjer takve tranzicije je teorija ljudskog utjecaja na globalno zatopljenje. Prve sugestije da povećanje ugljičnog dioksida u atmosferi može dovesti do globalnog zatopljenja datira iz 1896. godine. Početkom dvadesetog stoljeća javlja se teorija da se to stvarno i dešava i da bi ga ugljični dioksid oslobođen ljudskim djelovanjem mogao ubrzati! Međutim, u to vrijeme većina znanstvenika nije bila uvjerena u to. Tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća te sve do danas, teorija o klimatskim promjenama uzrokovana ljudskom aktivnošću uspješno je prošla toliko testiranja da je jedna studija otkrila kako je više od 99 % relevantne znanstvene zajednice prihvatilo tu tezu točnom. Nešto što je počelo kao hipoteza, nakon više od sto godina testiranja, sada je gotovo univerzalno prihvaćeno.

Na kraju, vjerovati znanosti ili ne? Ne trebamo nekritički prihvatiti sve što kažu znanost ili znanstvenici. Postoji razlika između onoga što kaže znanstvena zajednica i onoga što govori jedan ili mala grupa znanstvenika. Na drugu, pak, stranu ne treba odbaciti teze izoliranih znanstvenika! Maxa Plancka je većina fizičara gotovo ismijala kada je 1900. godine izašao sa svojom teorijom o kvantima energije i uveo načelo diskontinuiteta u fizici!

Teza koja proizlazi iz ideja Poppera, Oreskesa i drugih pisaca iz tog područja je da imamo dobar, ali moguće i pogrešan razlog vjerovati onome što znanstvenici kažu kada, unatoč njihovim najvećim naporima da opovrgnu ideju, ostaje konsenzus da je ona istinita.

Fotografije: pixabay.com

Najčitaniji u ovoj kategoriji

Što je to HAARP?
11.07.2022.
HAARP je jedan od omiljenih pojmova teoretičara urota. Može li se njime utjecati na vremenske prilike? Ili se radi o s...
Tragovi letenja
20.07.2022.
Prvi se puta pojavljuju na nebu u ljeto 1940. godine tijekom Bitke za Britaniju. Od tog doba tragovi letenja naša su sv...
Zašto bi nas Venera trebala zanimati više od Marsa?
09.09.2022.
Zadnje dvije dekade sve su oči uprte u Mars, no, Venera bi nam trebala biti puno zanimljivija! Zašto?
Nedostatak doticaja s prirodom - problem djeteta modernog doba
07.11.2022.
Zašto djeca trebaju prirodu i zašto priroda treba djecu?
Misteriozni američki dron sletio nakon rekordno dugog boravka u svemiru
14.11.2022.
X-37 B, misteriozna američka vojna svemirska letjelica, sletjela je ove subote u svemirski centar Kennedy na Floridi na...

Najčitaniji drugih kategorija

Tri marčane bure
26.02.2022.
Jesu li tri marčane bure bure mit ili stvarnost? Analiza meteoroloških podataka je dala jasan i nedvosmislen odgovor!
Pustinja Atacama
02.09.2021.
Najsuše mjesto na Zemlji s predjelima u kojima 400 godina nije pala kap kiše
Rujan
01.09.2022.
Na početku smo klimatološke jeseni, saznajte kakve vremenske prilike karakteriziraju mjesec rujan
Listopad
01.10.2022.
Mjesec u kom temperature zraka počinju padati ispod srednjih godišnjih vrijednosti
Volite li kišu?
30.09.2021.
U zapadnoj civilizaciji na nju gledamo uglavnom s neodobravanjem, no u mnogim dijelovima svijeta predstavlja radost i u...